|
Es-selamu alejkum i dobro veche dragi gosti, prijatelji i zhitelji Trebinja.
Vecheras iz punog srca s pravom izgovaramo ime nasheg grada, jer vecheras dostojanstveno vrac'amo Trebinju skriven medju zvijezde odbijegli biser izrastao, chuvan i otrgnut iz njedara stoljetnih platana, otrgnut iz rima sladunjave Trebishnjice. Vecheras c'e se zvonima sa tornja crkve na Grachanici, platanima nad gradom ponovo pridruzhiti ezan s minareta Osman pashine dzhamije i svi c'e skupa na svoj nachin moliti sretniju i bolju buduc'nost. U to ime zhelim Vas pozvati da zasluzhenim aplauzom pozdravimo nasheg efendiju, glavnog imama Trebinja, Husein ef. Hodzhic'a
|
Ugledni gosti na Akademiji
|
|
Huseinova dobrodoshlica
Zahvaljujem Bogu, Allahu dzh.sh., koji nas je vecheras sabrao i okupio da se ovdje radujemo. Ovo je moja zhelja i moj san, san koji se ostvario. Zhelim da selamim i pozdravim prof. h. Seid ef. Smajkic'a, mostarskog muftiju, poshtovanog Arhimandreja Simeuna u pratnju oca Jovana, predstavnike pravoslavne crkve koji su nam vecheras vrlo, vrlo dragi gosti, s poshtovanjem spominjem ime nachelnika opshtine Trebinje, dr. Dobroslava C'uka, predsjednika opc'inskog parlamenta gospodina Nikolu Sekulovic'a, radost chekanu punih deset godina u Trebinju, njegovu desnu ruku, Ervina Pobric'a, potpredsjednika Skupshtine, uzvanice i goste, sve Vas drage posjetioce, uchesnike programa i ovim najavljujem pochetak svechanosti otvaranja obnovljene dzhamije Osman-pashe Resulbegovic'a. Rec'ic'u samo jednu rechenicu; Neka ova nasha vecherashnja svechanost bude topla kisha koja je chekana kroz puno proshlih sushnih godina i neka budu suncheve zrake koje c'e uz Bozhiju pomoc' i dati da nikne sjeme i plodovi mira, povjerenja, tolerancije, suzhivota i respekta medju svim gradjanima Trebinja za sadashnje i buduc'e generacije. Amin!
Uvijek u svojoj dugovjekovnoj historiji Trebinje je bilo rasadnik umnih i u svijetu nauke, kulture ekonomije, umjetnosti, knjizhevnosti, slikarstva, biznisa poznatih i priznatih ljudi. Oni su uvijek, bez obzira, zhivjeli u Trebinju, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Tuzli, Bechu, Njujorku, Ljubljani, Mostaru, Banja Luci, svom gradu djetinjstva darivali ono najljepshe, potrebu da se zhivi bolje, srec'nije i zadovoljnije. Stotinama godina trebinjski Muslimani snazhno su i vishestruko svojim znanjem iparticipirali u napretku i afirmaciji voljenog grada. I sada bez obzira shto zhive rasuti po svim stranama ove nashe planete daju i spremni su da daju za ovaj grad. Zar i obnova dzhamije, to na najljepshi nachin ne dokazuje.
Trebinje je bilo i Trebinje zheli biti svojom kulturom, ekonomskim, civilizacijskim dosezima, sinonim multietnichkog, multicivilizacijskog prelijepog grada. Podatak da je osamdesetih godina Trebinje uz Novo Mesto, Kranj i Maribor bio chetvrti grad Jugoslavije po ekonomskom standardu, prosperitetu i ljepoti zhivljenja govori mnogo, govori sam za sebe. U ovom svechanom trenutku obratic'e nam se nachelnik opc'ine Trebinje, Dobroslav C'uk.
|
Dobrodoshlica nachelnika opshtine Trebinje
|
|
Dobroslav C'uk: susret komshija i prijatelja
Dame i gospodo, chasni predstavnici vjerskih zajednica, poshtovani sugradjani, dragi gosti i prijatelji, dozvolite mi da Vas pozdravim u ime opshtine Trebinje i da odmah na pochetku kazhem ono shto mi se chini veoma vazhnim. Proshlo je vrijeme kada se nisu shtedile one rijechi koje donose zlo. Danas je, uvjeren sam, doshlo vrijeme da se neke stvari kazhu jednim novim rijechnikom, rijechnikom u kome nema inata i bijesa, rijechnikom ispunjenim razumijevanjem, tolerancijom i nadom. Vecheras i sutra i svaki dan nadalje zhelio bih da svi progovorimo bash tako, i mi za mikrofonom i svi koji ste vecheras ovdje i svi oni koji c'e sutra biti medju nama i to bash u ovim ljetnim danima kada se na trebinjskim ulicama susrec'u stare komshije i stari prijatelji. Zhelio bih da jednim takvim jezikom nastavimo govoriti i u vremenu koje je pred nama. Nash jezik mozhe se zvati i Srpski i Boshnjachki i Hrvatski ali ako taj jezik ne bude jezik sporazuma nec'e biti razumljiv nikom u slobodnom i civilizovanom svijetu kome se zhelimo prikljuchiti.
Ja se vecheras mnogo radujem, ali se ne radujem samo za to shto c'e se sutra nashi sugradjani, Boshnjaci, ponovo nac'i u svojoj dzhamiji, ne radujem se samo zato shto je i pametno i pravedno da sve ono shto je zlo srushilo, bilo gdje, dobro podigne i popravi nego i zato shto mladima mozhemo rec'i nismo bili dovoljno odvazhni, pametni i jaki da vas poshtedimo bezumlja i nasilja ali danas nakon toliko godina moramo biti otvoreni i poshteni i rec'i da mnogi medju nama, pogotovo oni koji su krojili nashu sudbinu tada nisu bili dostojni ni nasheg povjerenja ni nasheg poshtovanja. Nisu bili dostojni ni svetinja u koje su se zaklinjali ni imena koje su pominjali. Upali su u nashe zhivote, pretumbali uspomene, izmjenjali gradske razglednice i teshke katance stavili na svaku nadu da sa njima mozhemo i metra naprijed. Za sobom ostavili su ljude u ochaju, kuc'e u dimu, bogomolje u gomilama.
Dragi prijatelji, da vas podsjetim na neshto shto mi vecheras izgleda posebno vazhno, a bar javno josh nije recheno; u Trebinju traje predanje da je Sultan kaznio Osman-pashu Resulbegovic'a zato shto je napravio dzhamiju vec'u i ljepshu dzhamiju od carske, kasniji dogadjaji daleko svakoj legendi kaznili su, eto, tako rizichno i tako odvazhno djelo. Zashto? Sigurno ne zbog njegove ljepote, ne zbog njegove visine, pa uvjeren sam, chak, ne ni zato shto je to bila kuc'a molitve, nego zbog toga shto se tada kod umobolnih rodila ideja da rushenjem jedne bogomolje po skrac'enom postupku uz minimalan trud, mogu ostvariti sve svoje planove i sa vrata skinuti sve svoje terete. Nakon shto se munara stresla u gomilu u ovom gradu tiho se, mnogo je toga pochelo da se propituje i pretresa. Taj govor, taj protest traje ovdje i danas kao, vjerujem, i na svim drugim mjestima gdje su se rushile svetinje.
Tokom ratnih godina kada sam susretao i gradjane koji su likovali ali i one koji su bili zbunjeni i zgrozheni, one najbrojnije na trebinjskim ulicama, one koji su nijemo gledali, one koji smo ostali bez rijechi, iako imali su mnogo toga da kazhu. Kakva buduc'nost danas stoji pred ovim, kako rekoh odvazhnim i rizichnim Osman-pashinim djelom? Moj odgovor, ako na njega iko ima pravo, jeste u nadi i dubokom uvjerenju da vrijeme rizika i nasilja prolazi. Mislim da se konachno u Bosni i Hercegovini treba podvuc'i linija i da svako za sebe napravi saldo, istorijski i svaki drugi, i da svako mozhe za sebe rec'i, ma pred kakvim iskushenjima stajao, vishe nikada i ni po kakvu cijenu nec'u ulaziti u pravo drugoga. Ako u buduc'nosti neshto treba da se rushi onda su to predrasude a ne uzvishena djela ljudskog duha i vrijedne tvorevine ljudskih ruku.
Dragi moji sugradjani, uvjeren sam da u Trebinju danas dominira duh srdachnosti i tolerancije. Nadam se da ga osjec'aju svi nashi sugradjani iz dijaspore koji su doshli ovog ljeta. Trebinje se otvara ne samo prema svojim susjedima, nego na neki nachin vrac'ajuc'i onu svoju staru gradsku dushu otvara se i samo prema sebi. Sve to ne ide lako, ali ipak pomjeramo se naprijed i dokaza je mnogo. Svaki dan blizhi smo svom novom idealu da postanemo jedna prosperitetna demokratska zajednica u kojoj ima mjesta za sve ljude, bez obzira na razlike, pogotovo one vjerske i nacionalne. Ovo nije fraza, ovo je nasha stvarnost i nasha sudbina. Stvari vishe ne mogu da krenu nazad. Zato josh jednom pozivam sve nashe Trebinjce, Boshnjake, sve ljude Trebinjce, ma gdje bili da se vrate svojim kuc'ama i svom gradu. Na kraju, iako nakon svega nema mjesta chestitkama, ima mjesta zadovoljstvu, shto c'e od sutra nashi sugradjani Boshnjaci ostvariti svoj molitveni smiraj, a s njim uvjeren sam i nanovo ojachati onu plemenitu mudrost koja svakog chovjeka upuc'uje na toleranciju, na poshtovanje i na razuman i duhovno bogat zajednichki zhivot. U toj nadi, josh jednom Vas pozdravljam u ime opshtine Trebinje, a uvjeren sam i u ime svih gradjana koji nikad nisu prestali da vole i svoj grad i svoje sugradjane.
Trebinjci su Trebinju, bez obzira na nacionalnost i individualni usud, uvijek davali onu rijetku charobnu moc' prepoznatljivih vrijednosti. Oni su u stvari bili svojevrsni ambasadori svog grada, ambasadori koji su i u svijetu znanja kazivali snagom nauke, shta i kako mozhe, ima i nudi prelijepi grad na Trebishnjici. Dozvolite da izdvojim samo Boshnjake, da pomenemo samo jedan broj onih koji su svojim dostignuc'ima u sferi nauke i znanja shirili chinjenice o vrijednostima grada, kojeg su tako silno voljeli.
Ahmet beg Defterdarevic', josh daleke 1902. godine stekao je zvanje doktora pravnih nauka u Bechu. Prof dr. Edhem Chamo, akademik, prof dr. Lokman Zubchevic', prof dr. Husnija Resulovic', prof. dr. Ismet Dizdarevic', prof. dr. Husnija C'erimagic', prof. dr. Muhamed Kahrimanovic', akademik, prof. dr. Orhan Zubchevic', prof. dr. Razija Lagumdzhija, prof. dr. Zlata Salahovic'-Grebo, prof. dr. Ramiz I. Zubchevic', prof. dr. Smail Kabil, prof. dr. Mustafa Ramic', prof. dr. Ramiz H. Zubchevic', prof dr. Sulejman Resulovic', prof. dr. Smail Begovic', akademik, prof. dr. Sabira Hadzhovic', prof. dr. Dzhenana Chustovic'-Buturovic', prof. dr. Zijo C'atovic', prof. dr. Safet Hadzhovic', prof. dr. Midhat Arslanagic', prof. dr. Zijad Sarachic', prof. dr. Emir Kabil, prof. dr. Shefket Arslanagic' i mnogi drugi…
Treba li podsjec'ati na one poznate knjizhevnike, Izeta Sarajlic'a, Mustafu Arnautovic'a, Mehu Barakovic'a, Nijaza Resulovic'a, prvog muslimanskog knjizhevnika sa prostora Trebinja; pa slikare Ejuba Begovic'a, Nedzhada Fazlinovic'a; estradne umjetnike: Bebu Selimovic', Nedzhada Salkovic'a, Miralema Krushkic'a, Senada Bashic'a.
Treba li podsjetiti na one vrsne i u svijetu cijenjene novinare, pravnike, majstore, inzhinjere, ekonomiste, profesore, uchitelje, trgovce… Svi oni, ponovic'emo, dali su svome gradu pechat prepoznatljivosti, gradu znanja, nauke, ljudskih vrijednosti.
|
Ansambl Mostarske kishe sa Titijem Balalic'em
|
|
Stari odlaze, novi dolaze: pjesnici Alija Kebo, Miralem Resulovic', glumac Sherif Aljic', sevdalije Amra Halebic', Elmedin Balalic' Titi i Madzhid Abaza podsjetit c'e nas na stoljetne rime Boshnjaka Trebinja, duboko zapletene u kroshnje visokih platana.
E, nashi dragi Trebinjci, rasuti po svijetu od Skandinavije, Kanade, Amerike, do Australije, i josh daleko do Novog Zelanda pa chak i do Fidzhija.
Bozhe dragi, gdje nas sve ima! Ali uvijek i josh jednom uvijek, mi smo Trebinjci, Boshnjaci, muslimani, u nashim srcima je zhivo Trebinje a u srca zhivog Trebinja prelijepa dzhamija Osman-pashe Resulbegovic'a. Husein ef. Hodzhic', na pochetku vecherashnje svechanosti molio je Boga za kishu, mi smo iz Mostara poveli nashe ”Mostarske kishe”, ansambl chiju su svaku izvedbu Trebinjci pozdravili burnim pljeskom.
|
|
Zadnja izmjena: 2005-12-26
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|