Ne mozhe se govoriti o napretku u Mostaru, shto je paradigma za opc'i napredak u Bosni i Hercegovini sve dotle dok ukidanje paralelizama ima, u sushtinskom pogledu, iskljuchivo administrativno-politichki znachaj!
Onog trenutka kad paralelizmi pochnu bivati stvar proshlosti u glavama ljudi, kad u njihova srca ude svijest i savjest jedinstvenog Mostara tada c'e tek biti moguc'e govoriti o pozitivnim procesima u ovom gradu.
Tada c'e tek biti ostvaren djelic' snova svih onih patriota, domoljuba i rodoljuba koji na zemljopisnom pojmu Bosne i Hercegovine vide drzhavno-pravno ustrojstvo bar priblizhno slichno onome shto je bila nekadashnja Republika Bosna i Hercegovina.
Stranci su ti koji su, izmedju ostalog, i ovim priznanjima, koje je dodijelio UNESCO dali evidentna ubrzanja onom shto se zove: SRASTANJE JEDINSTVENOG MOSTARA! Medjutim, oni niti mogu, niti su uostalom i pozvani da okonchavaju nama pripadajuc'e politichke procese.
U Mostaru je Bosna i Hercegovina na velikom ispitu. Silno domoljublje ispoljeno s obe strane Neretve, ovih dana, nadam se, da nije deklarativnog i manifestacionog karaktera.
Ako to nije tako, ako je ono stvarno, a ne deklarativno i manifestaciono, ako je ono i za domac'u uporabu, a ne tek i samo za pokazivanje velikom stranom svijetu onda ovo jeste stvarna shansa da u Bosni i Hercegovini stvari krenu naprijed.
Iz Mostara, mogla bi, da poteche takva pozitivna energija, koja bi mogla da preobrazi ne samo ovaj grad i da ga uchini primjerom, ponovnim, multietnichkog zhivljenja, vec' da multietichnost i kozmopolitizam proshire po drzhavi Bosni i Hercegovini na nachin koji c'e imponirati, ne samo danashnjim, vec' svim buduc'im generacijama koje c'e za mjesto zhivljenja pod kapom nebeskom odabrati upravo Bosnu i Hercegovinu.
Ovo je sfera nade, ovo je ochekivanje jednog od onih Bosanaca i Hercegovaca koji snuje normalnu drzhavu, normalnih ljudi i njihovih normalnih odnosa.
Drzhavu u kojoj c'e Boshnjaci, Hrvati, Srbi, Zhidovi, Romi, Bosanci i Hercegovci, svi oni koji ovu drzhavu smatraju svojom imati moguc'nost, pravo i moc' da u njoj realiziraju svoje naume i svoje snove.
Takva moguc'nost, koja nam je na dohvat ruke, ali koja je u isto doba i tako daleka od nas, ovih je dana, nevjerojatno osnazhena, onim shto su nam podarili veliki centri duhovne moc'i u svijetu doznachujuc'i na nash duhovni konto takvu chudesnu i prestizhnu nagradu, kakva je uvrshtenje stare jezgre Mostara na listu najznachajnijih tvorevina svjetske bashtine.
Na nama je da odluchimo shto c'emo dalje.
Na nama je da odluchimo izmedju kozmopolitizma i multietichnosti ili duhovne autistichnosti i nacionalistichkog geta.
Mislim, da bi svaki normalan chovjek u svijetu ovu pruzhenu ruku civilizacije iskoristio, da bi ovaj civilizacijski iskorak drzhave Bosne i Hercegovine upotrijebio za opc'e dobro svih Bosanaca i Hercegovaca.
Oni koji ne shvate ovo priznanje na pravi nachin, nazhalost, vrac'ac'e Bosnu i Hercegovinu u galeriju najnerazvijenijih drzhava svijeta.
Oni koji to shvate, a pozhelio da medju njima budu nashi vodec'i politichari i vodec'e politichke stranke, uchinic'e ”korak od sedam milja” na putu kulturne i civilizacijske emancipacije ovoga prostora, ali i na putu politichkog osvjeshtenja gradjana i naroda kljuchem jedinog civilizacijskog koda koji je pripadajuc'i Bosancima i Hercegovcima a to je kod ZAJEDNICHKOG ZHIVLJENJA. To je kod poshtovanja i uvazhavanja svih razlika medju nama, svih onih utvrdjenih i neutvrdjenih razlichitosti i oprechnosti koje objektivno jesu jedno od najvec'ih bogatstava drzhave Bosne i Hercegovine.
Priznanje koje nam je dodijelio UNESCO pruzha nevidjenu shansu.
Ona je shansa stoljec'a.
Ona je shansa nashe generacije.
Ona je moguc'i civilizacijski iskorak iz autistichnog nasheg Danas, u otvoreno, europsko i slobodno nashe Sutra!!!
|