|
Dragi Alija, zahvaljujuc'i Hamici i Seki, nadam se da c'e ovo pismo doc'i do Tebe.
Najprije:
Chestitam Tebi i gosp. Klaric'u, te svim pregaocima na lijepom daru ovom gradu (a, medju ostalim, i meni) – na chasopisu MOST. Mozhda se sjec'ash: od prvog broja do zadnjega, prije rata, bio sam chlan redakcije, a zadnjih 11 godina i predsjednik savjeta ”Mosta” pa lako mozhesh razumjeti u kolikoj mjeri sam vezan uz njega, u kolikoj sam ga mjeri zavolio. Zato vam punim glasom, od srca, chestitam na ovom lijepom podvigu, koji c'e, sigurno, ostati zabiljezhen u nashem buduc'em Mostaru.
Svidja mi se tehnichko uredjenje, posebno sam zadovoljan shto MOST ima broj 90 (1), tj. shto se time oznachava kontinuitet. Jer ja mislim da sve shto se radi u ovom gradu mora biti usmjereno svjedochenju o njegovom kontinuitetu; za mene nema ni lijeve ni desne strane Mostara, ni ovih ovamo, a ni onih tamo, za mene je to samo jedan grad, grad mojeg djetinjstva, moje mladosti, moje zrele dobi, a, pokushavam da vjerujem, i grad moje djece.
Sad neshto sasvim prijateljski. Uvjeren sam, da nashe lijepo druzhenje u Zagrebu ide u prilog Tvom vjerovanju da Ti mogu samo prijateljski govoriti:
Potpuno sam svjestan da, u situaciji u kojoj si, nisi imao mnogo shirine u odabiru saradnika, te da si, s obzirom na to, uchinio najvishe shto si mogao. I na tome Ti, ponovno, chestitam. Molio bih Te, Alija, da bez obzira na trenutachna dominirajuc'a raspolozhenja, pa ni na ona koja c'e se (mozhda) pokushavati nametati, da i dalje vodish rachuna da struktura saradnika odrazhava strukturu nasheg grada, onakvog, kakav danas nije, ali kakvog zhelimo. Ako se sjec'ash, to se ranije pokushavalo chiniti.
Vrlo mi je drago da ste zadrzhali rubriku ”Vrijeme koje ne prolazi”. Sjec'ash se kako je ta rubrika bila njegovana u ranijem MOSTU, te da je vec'i broj zapazhenih priloga u njoj objavljen.
I josh neshto: MOST treba da svjedochi o trajanju ovoga grada i onima koji c'e doc'i iza nas. Zato, mislim, treba biti vrlo oprezan da danashnja raspolozhenja, poslije svega bolnog, uzhasnog i josh svjezheg, ne prevladaju.
Znadem da je teshko i da zahtjeva veliku mudrost nalaziti pravu mjeru, a ja moram rec'i, da je ta mjera – uz neke nevelike iznimke – u ovom broju i pronadjena.
Jako mi je zhao da nisam prisustvovao promociji, ali se zahvaljujem na pozivu, kojega c'u chuvati medu dragim uspomenama.
Zahvali se, molim Te, gospodinu Klaric'u na poslatom primjerku MOSTA i napisanoj posveti. A onda, ponovo Te molim, pozdravi mnogo od mene: Tidzhu Karabeg, Safu Chishic'a, Jusu Nikshic'a, Zlatka Tanovic'a, Saliha Trbonju, Alicu Bilic'a – ama sve poznate mostarske face, svakoga koga se sjetish.
Na isprac'aju rahm. Nani Ljubovic'u vidio sam mnogo Mostaraca, za koje sam znao i za koje nisam znao da su josh ovdje.
Gospode, zar c'emo se vidjeti samo prilikom pogreba?!
Puno Te i puno Vas pozdravlja
Vlado Smoljan,
bivshi gradonachelnik Mostara
|