|
Kreću se sjenke
nekih novih lica,
i griju na ovlaš dirnutoj zraci.
Prolaze,
lelujaju tiho
visoke, dugonoge,
očvrsle u spoju,
nastanka dvoje.
Produžetak traže
sa preostalim inim
bez smijeha,
s nadom
u rukama bezžičnih telefona
lelujaju one
po zemlji inađiji.
Stisnute idu
zrakama prelomljenim,
sa diplomama raznim
iz dalekog svijeta.
Kapije mraka otvaraju
maske klanova skidaju.
Iz lelujanja
krenuše,
uspravne, visoke,
u svjetlost dana
dolazećeg sunca,
zemlje pradjedova
poharane inađije.
|