|
U proteklih šezdeset godina Sarajevo je još jednom odoljelo i sačuvalo svoj slobodarski duh, zahvaljujući, među ostalim, i borbi i djelovanju umjetnika koji bez obzira odakle dolaze ovaj grad smatraju svojim i ideja Collegiuma je preživjela, a suradnja umjetnika i grada i dalje ustrajava. U naletu sve izraženijih međusobnih odvajanja i zatvaranja, pojava u kojima se očituju različiti oblici regionalizma, lokalizama, partikularizama, kojima obiluje naša realnost, sam grad Sarajevo i izložbeno galerijski prostor Collegium artisticum još uvijek predstavljaju mjesto otvorenih susreta za okupljanje i razmjenu raznolikih pojedinačnih opredjeljenja i iskustava.
Njegujući koncept bivšeg Collegiuma, zajednička izložba ULUBiH-a, ULUPUBiHa i AABiH-a, predstavlja godišnju sintezu umjetničkih radova svih onih koji sudjeluju u oblikovanju naše vizualne stvarnosti. Ipak, poput svake druge kolektivne izložbe ovako heterogenoga karaktera, a kojima su često svojstvene i neusaglašenosti kriterija i izbora, ni ovu ne treba promatrati cjelovitim i potpunim presjekom ili dokumentom dostignuća jednogodišnje umjetničke produkcije. Ovim se, naravno, ne želi niti može umanjiti kvalitet pojedinačnih ostvarenja i radova, te značaj uvida u karakteristike i smjernice daljnjega traganja i razvoja bosanskohercegovačke umjetnosti i njezine korespondencije sa onim što nazivamo svjetskom likovnom scenom. Naprotiv, ovakva manifestacija koja pruža mogućnosti usporedbi i sučeljenja, međusobnih prepoznavanja i razilaženja, trebala bi upravo dobiti na značaju kao sredina provokacije i poticaja na razmjenu mišljenja, uspostavljanje dijaloga i jedno angažiranije učešće kako samih umjetnika, tako i drugih protagonista koji sudjeluju u realizaciji izložbe. Tim prije, što se unutar suvremenih umjetničkih tokova galerijskim prostorima nerijetko osporava status i značaj pasivnih izložbenih mjesta, ali im se unutar takvih tendencija otvara mogućnost za traženje nove legitimacije kao aktivnoga ambijenta, u kojemu svoj angažman nalaze i prepoznaju ne samo umjetnici, već i umjetnički kritičari, umjetnička publika i svi drugi kulturni čimbenici.
Čini se da jedan pomalo rutiniran i indiferentan odnos prema izložbi i manifestacijama ovakvoga karaktera, primijetan kako u odazivu, tako i u ponudi radova za selekciju, potreba za drugačijim angažmanom ažurira. Ne hoteći pravljenju preferencija ili upućivanju kritike, jer to nije ni namjena ni mogućnost ovog teksta, izložene radove ULUPUBiH-a izdvojila bih kao najhomogeniju i najuravnoteženiju cjelinu, izbalansiranoga kreativnog i tvoračkog čina (čemu doprinose prednosti samoga medija i današnja nesumnjiva propulzivnost ove umjetničke oblasti), selekciju radova AABiH, uvažavajući teškoće njihove prezentacije, kao mjesto najjasnijih različitosti ideja i najsnažnijih individualnih obilježja, ali i najveće diskrepancije između ekskluzivnoga (idejnoga i tek rijetko ostvarenoga) i javnog prostora, a izložbu ULUBiH-a kao mjesto na kojemu bi predložena promjena stava i odnosa i trebala otpočeti, ne samo jer je ULUBiH među udruženjima i najstarije, već što su promjena značaja i uloge vizualnih umjetnosti, statusa klasičnih likovnih formi i tretmana novih i drugačijih oblikovnih mogućnosti (mada sama izložba oskudijeva radovima koji izlaze iz okvira tradicionalnih tehnika, a više inventivnosti odlikuje rad umjetnika srednje i starije generacije, nego onih mladih), te sva ostala pitanja koje nameću odlike suvremenog umjetničkog okruženja ovdje i najočitijim.
Zašto ona podsjećanja s početka teksta?
Collegium artisticum predstavljao je svojedobno napredan i inovativan umjetnički pokret sa sviješću o svojoj kreativnoj snazi, ali i svojoj odgovornosti. Za ostvarenje jednog prepoznatljivog kulturnog ambijenta i identiteta, pojedinačni i parcijalni dometi i ostvarenja, ma kako značajni i cijenjeni, nažalost su nedovoljni. Tek jedan cjelovitiji pomak, kojemu bosanskohercegovačka tradicija i baština još uvijek mogu ponuditi svježu inspiraciju i validno iskustvo, a vezivanje za jedan datum simboličan povod, proizveo bi potrebni ambijent u kojemu bi i sudjelovanje, ubilo kom svojstvu, na godišnjoj izložbi ”Collegium artisticum” predstavljao uvijek novi izazov za propitivanje i potvrdu vlastite uloge i umjetničkog postignuća.
____________________
* O radu i programu pokreta pogledati u Zborniku tekstova objavljenom povodom Okruglog stola ”Collegium artisticum” 1939-1989. u organizaciji ”Sarajevske zime”. |