|
Mostar pohrlio u Francuski kulturni centar na izlozhbu starih razglednica Shemsudina Zlatka Serdarevic'a – na imaginarno putovanje u proshlost starim fijakerom, da se dozhivi autentichni i neponovljivi Mostar kakav je bio na kraju devetnaestog i pochetkom dvadesetog vijeka. Na eksponatima iz privatne kolekcije vrijednog i inventivnag Serdarevic'a, mozhda bi mu pozavidio i sam Evlija Chelebija, dok bi ga rahmetli Mujaga Komadina i Husaga C'ishic' odveli na c'eten-halvu u prvu ashchinicu.
Zbilja, bilo je lijepo na ovom hodochashc'u, romantichno i idilichno, tako da se chovjek, poslije, pribojavao izac'i na ulicu, u grozomornu stvarnost.
Ulice isharane grafitima chije rijechi ne bi zvuchale pristojno kada bi ih ovdje napisali. Grafiti su dopunjeni crtezhima: crno slovo ”U” na spomen-plochi objeshenim rodoljubima u Liska ulici, kukasti krst, srp i chekic', mjesec i zvijezda, mrtvachka lobanja i – muda!
Prolaznici okrec'u glavu, govore ”fuj!”, ozlojedjeni da se ovo deshava bash u vrijeme zamashne akcije Gradske uprave – ”da nam Mostar bude chistiji i ljepshi!”, shto dane u ovoj sredini chini tako nepodnoshljivim, pri chemu je, chini se, gore od neimashtine i besparice – odsustvo ljubavi prema svom gradu i svojoj zemlji.
Uza sve nedac'e, Mostarci se spremaju da masovno obiljezhe proslavu 1. maja, shto je u ovim okolnostima i u zemlji gdje je rad obezvrijedjen po gotovo svim osnovama pomalo drsko, te mu je i atribut ”radnichki” praznik pridodat tek ironije radi.
A na mostarskoj Tepi, zhili-kucavici grada – zavatrila dvojica prodavacha. Spore se oko toga – kada je Bosni i Hercegovini bilo bolje: pod Osmanlijama, pod Austrougarskom okupacijom, u Kraljevini Jugoslaviji, u Titinoj zemlji, ili u Eshdaunovoj poderanoj Federaciji.
Dvojica prodavacha, chije su tezge jedna do druge, ne mogu nikako da se slozhe! Onaj stariji, i grlatiji, sve negira. I Bosnu i Hercegovinu, i bivshu ”domaju”, i ujedinjeni Mostar. Kazhe: ovdje je josh uvijek sve podijeljeno. Chak i sluzhba informacija: ako zovesh lijevu stranu grada, birash broj: 1182, a desnu: 1188!. I voda je podijeljena, i struja, i gradsko smec'e, i bolnice i shkole. Samo josh nije podijeljen zrak nad Mostarom. Kad bi mogli, i zrak bi. I nebo bi…
Drugi je prodavach umjereniji, razlozhniji. On komentarishe da c'e, one koji ne vole svoj grad i svoju rodjenu zemlju, i koji joj stalno rade o glavi, Bog kazniti i na ovom i na onom svijetu. I dodaje da je buduc'nost bh. naroda u mnogome zavisna od savladavanja zla u njemu samome. Sve one koji su se ogrijeshili o pravdu i chinili bezakonje, prodavach s mostarske Tepe bi izveo pred sud. Medju ”prozvane” on najprije svrstava pojedine politichare koji su neprijatelji broj jedan ove zemlje i ovog naroda, nazivajuc'i ih: kraljevima obmane i princhevima demagogije. Jer, veli prodavach, zemlji u kojoj jedan njezin dio hoc'e svoju, posebnu republiku, a drugi svoj entitet, ne pishe se dobro; zemlji koja vec' ima dvoje kopiladi – Republiku Srpsku i josh zhivuc'u ”Herceg-Bosnu”. Ne zna se ni ko je njen djuvegija. Ima ih trojicu. Sada dvojicu.
Jednog, optuzhenog, Eshdaun je odstranio iz Predsjednishtva, pa mu jedan njegov sabrat priredio oproshtaj, s poklonom. Svashta!
Na utakmici u Shirokom Brijegu i na polaganju zakletve mladih regruta u Manjachi i Bilec'i – zvizhde nashoj himni i zastavi!
Spore se oko zhrtava u Jasenovcu! Oslobodioce nazivaju okupatorima. Izjednachuju Sarajevo sa Srebrenicom! Shtite zlochince Karadzhic'a, Mladic'a i Gotovinu; klichu Drazhi Mihajlovic'u kojem c'e, mrtvom, na Dedinju (!) 9. maja – na Dan pobjede nad fashizmom uruchiti visoko americhko odlikovanje.
|