|
Stara je istina: gdje ima vinograda, ima i grozhdja, a gdje ima grozhdja, ima i vinarskih suda, posuda u kojima se drzhi vino. Mozhda u svim vinarskim krajevima nisu nazivi isti za te sude. Ja c'u ovom prilikom uzeti u razmatranje nekoliko vinskih suda iz, dobro poznatog vinarskog kraja, okoline Mostara, za te sude. To su: bachva, bure, badanj, himbut i kaca.
Bachva. Vuk, Rjechnik iz 1852, s.v. ima ”bachva,f. (gen. pl. Bachava) 1) velika kaca zadnivena kao bure, ein grosses Fass, dolium: Popishe mi iz bachava pivo. Pojedoshe iz nac'ava mlivo-. 2) (u Baranji) stablo u prorasla crnog luka na kojemu je gore sjeme cf. cvolika”.
U Rjechniku dviju matica, imamo slichno objashnjenje: ”- 1. veliki sud za technost, tekuc'inu, cilindrichnog oblika, najcheshc'e od drvenih duga stegnutih obruchima, bure. 2. pokr. stablo u prorasla crnog luka, bik, cvolika”.
U Skokovom Etimologijskom rjechniku (P. Skok, Etimologijski rjechnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga prva, JAZU, Zagreb 1971, s.v.) konstatuje se da je ova imenica nekada ishla ”po u deklinaciji... danas po a- deklinaciji”. Toponimi od ove osnove su Bashka, na Krku; Beshka, Vrbnik; Bachvica kod Splita. U osnovi je ”vlat. buttia, od buttis, sa ttich kao u ... rachun ratione... Prijelaz u deklinacije u kao u pekva, mrkva, blitva, murva”.
Od ove imenice danas imamo izvedenice josh i: bachvar, bachvara (zgrada ili prostorija u kojoj stoje bachve, kachare), bachvarev (bachvarski zanat, bachvarska radnja, radionica), bachvarica, bachvarnica, bachvarov, bachvarski, bachvarstvo, bachvast (sve u Rjechniku dviju matica).
Kod Vuka, vidjeli smo, to je veliko bure. U Rjechniku dviju matica konstatuje se da znachi i ”bure”, u Rechniku koji izdaje SANU, imamo, kao prvo znachenje ”bure (obichno veliko)”. U vinarskim krajevima bachva i kaca nisu sinonimi, ne znache uvijek isto, ne imenuju iste pojmove. Kaca mozhe da oznachava i bachvu, ali ne i obratno: bachva se ne mozhe upotrijebiti, uvijek, mjesto kace. Mozhe se rec'i: kaca od kiselog kupusa ili bachva od kiselog kupusa, ali ne, bar meni se chini, bachva od nafte, ili benzina.
Bure. Vuk ima ”bure, eta, n.das Fass, dolium. cf. kaca”. Kod kaca imamo shire objashnjenje, ”die Rufe. Wanne, labrum, 2) (u Banatu oko Temishvara) svako bure... Kaca je upravo svaka odozgo bez dna, a stoji uspravno, i ponajvishe je u dnu shira nego u vrhu. Bure je zadniveno a obje strane, i stoji poloshke, pa odozgo na srijedi ima jamu na koju se pic'e unj ljeva i nategom iz njega vadi, i koja se vranjem zavranjuje, a sa strane, na dnu, ima chep na koji se pic'e iz njega tochi; ono je svako na srijedi deblje ili shire nego na krajevima” (Vuk, Rjechnik, 1852, s.v. kaca).
 U mom kraju, okolina Mostara, postoji razlika izmedju bureta i kace. Kako konstatuje Vuk, bure ”stoji poloshke”; obichno sluzhi za manje kolichine vina ili rakije. Kaca mozhe imati i druga znachenja.
U Rjechniku dviju matica za bure se kazhe ”okrugao drven sud razne velichine sastavljen od duga prichvrshc'enih obruchima”.
U nashe vrijeme, kada za prenos i pohranu raznih vrsta tekuc'ina, sluzhe mnoga sredstva, sve se vishe gubi iz upotrebe bure, a sve se vishe upotrebljava kaca. Generacije koje dolaze iza nas teshko c'e da znaju shta ova odrednica znachi. Jedno je tachno: svako bure mozhe se nazvati kacom, ali ne i obratno – svaka kaca ne mozhe se nazvati buretom.
U vezi sa ovim znachenjem je i odrednica: burilo/barilo. Vuk ima barilo ”1) nekaka mjera za pic'e (ital. Barile, franc. Baril), etwa eine Tonne, orea, amphora: koliko je Dunavo, ima u njemu sto barila vode (u pripovijeci). 2) (u C.G.) duguljasta fuchija (kao u Loznici bremenica) u kojoj se nosi voda (u Loznici se bremenica nosi na ramenu a barilo se u Crnoj Gori uprti na ledja poprijeko, kao breme drva)...”. U Rjechniku dviju matica imamo: ”barilo... a tal. pokr. a, drveni sud za technosti, tekuc'ine... isp. bachva, bure.” Burilo se upuc'uje na barilo. U Ortijeshu, mom rodnom mjestu, postojalo je burilo, u njemu se drzhala voda, za pic'e. U susjednim selima (Lakishevine ili, pak, Podvelezhje) do nashih dana u vec'im burilima, voda se dogonila na tovarnim konjima, ili, pak, na magaradima. Za to su upotrebljavana burila, ili, pak, burad, specijalne izrade i sluzhila su iskljuchivo za drzhanje vode za pic'e.
P. Skok u svom Etimologijskom rjechniku navodi: baril-ila sa raznih ostrva, a i barjela iz Crne Gore, u znachenju ”mala drvena posuda od duzhica kao vjedro”. On tu kazhe da postoji josh i ”varijanta sa u mjesto a: burilo n (Hercegovina)” ”drveni sud za vodu kao bure, mnogo duzhe nego shire... To u je od bure, gen. Bureta n (Vuk), kolektivum burad. gen. – i (Vuk)”. Ukrshtanjem ”burica i barilo nastade burilo. Odnos izmedju barile i bure nije jasan”. (P. Skok, Etimologijski rjechnik, I, s.v. baril).
Badanj. Kod Vuka, u Rjechniku, nalazimo ”1) velika shuplja klada shto kroz nju teche voda, te obrc'e kolo na kashichari vodenici. die Rohre, canalis. Badanj se namjesti na skok, pa se dolje, u uzhem kraju, udar unj kablina, koja se utvrdi drvenijem klinima da ne mozhe ni ispasti niti se lasno izvaditi, te kako badanj postane dolje josh tjeshnji, a da bi bio josh tjeshnji, u kablinu se udaraju tuljci... 2) (u C.G.) kaca, die Rufe. labrum. 3) (u Hrv.) kaca u dnu uska a gore shira osobito za grozhdje i shljive), Art Rufe, labrigenus”. U Rechniku dviju matica za badanj se kazhe: ”1) veliki shuplji trupac kroz koji voda pada na vodenichki, mlinski tochak... 2) drvena kaca...” ...U Rechniku SANU, pod 2. daje se znachenje ”drvena kaca, chabar” i navode se primjeri: ”Grozhdje mec'e u badanjima i bachvama (Jovic'); Krili su ga tri dana u kupusni badanj (Neves...), Seljak vadi gunje iz badnjeva (Lis...). Trapovi su puni krumpira a badnjevi masti (Batush...). Bilo je nekoliko praznih bachvica i badanja u donjem kraju sobe (Nazor...). Kako vidimo, za ovo znachenje, uglavnom su pisci iz juzhnih krajeva. (podvlachenje moje, A.P.).
Badanj se nalazi ”u svim slavenskim jezicima, ali ne postoji u baltichkoj grupi. Zbog toga nije opc'a slavenska posudjenica iz pragermanskoga, nego ispravnije iz poznije stvnjem. budin... Ovu nashu germansku posudjenicu posudishe dalje Madzhari bodon(y)...” sa mnogo varijanata... Rijech potjeche prvobitno iz oblasti mediteranskih izraza za drveno posudje. Preko Nijemaca i Slavena rashirila se u istochnoj Evropi” (P. Skok, Etim. rj. I, s.v.). Mozhe se sresti u krajevima gdje ima vinograda, i grozhdja. Na ovakav zakljuchak navodi chinjenica da badanj nije zabiljezhen u dubrovachkom govoru (v. Mihailo Bojanic'-Rastislava Trivunac, Rechnik dubrovachkog govora, Srpski dijalektoloshki zbornik, XLIX, Beograd, 2002), ali ga nalazimo u govoru Zagaracha, u Crnoj Gori, u znachenju: velika otvorena bachva (v. Drago C'upic'-Zheljko C'upic', Rechnik govora Zagaracha. Srpski dijalektoloshki zbornik, XLIV, Beograd, 1997, s.v.).
|
Florijan Mic'kovic': Bez naziva
|
|
U okolini Mostara, badanj je, kao i u Zagarachu, velika otvorena bachva u koju se stavlja, poslije berbe, grozhdje pa se u njemu mulja. Obichno djeca, bosa, gaze po grozhdju i tako ga ugaze da poslije toga muljanja ne ostane ni jedno zrno netaknuto. Badanj ima na dnu otvor kuda otiche mast, a u badnju ostane dropina. Poslije se taj drop vadi i od njega, u specijalnom kazanu, pravi rakija. To se deshava jedno mjesec dana po berbi grozhdja, i to vrijeme, vrijeme pechenja rakije, chini veselje u selima gdje se peche rakija.
Himbut. Za vrijeme proslave desetogodishnjice Zaduzhbine Desanke Maksimovic', nashli smo se ja i gosp. Gojko Shantic', glumac, inache rodjeni Mostarac. U prebiranju, po sjec'anju, bivshih dana i prozhivjelih, a vishe nedozhivjelih dogadjaja, gosp. Shantic' se prisjetio kako je, kao djechak, muljao grozhdje u himbutu. Ja sam se tada prisjetio toga pojma iz moga sela Ortijesha. Himbut je, bachva, ili badanj, u koji se grozhdje stavljalo i u njemu se nogama, obichno djeca, muljalo. Kada sam pitao josh neke iz okoline Mostara, da li znaju shta je himbut, odgovorili su mi: ”Kako ne! Himbut je badanj, veliko shiroko bure u koje se stavlja, poslije berbe, grozhdje i u njemu mulja". Znachi, isto znachenje kao i kod Shantic'a i mene. Naravno, odmah sam pocheo da trazhim po rjechnicima. Ali, ni u jednom, meni pristupachnom, rjechniku nema ove odrednice: Nema je Vuk, Matichin Rechnik, Rjechnik Akademije znanosti i umjetnosti – a najvishe sam je ochekivao u ovome rjechniku, kao rjechniku koji daje istorijsku leksiku; pa ne nalazimo ovu leksemu ni u rjechnicima stranih rijechi u nashem jeziku, ni u Klaic'evom, ni u Vujaklijinom, a ni u Shkaljic'evom rjechniku turcizama. U svakom sluchaju u pitanju je rijech stranog porijekla, ili kao takva, ili je u pitanju slozhenica? Ali, znachenje ove imenice ima, ovdje, svoju tezhinu.
Da ukazhem i na postojanje ove izolekse u rjechnichkoj gradji koju nalazimo u Institutu za srpski jezik, a koje se koristi za pisanje Rechnika srpskohrvatskog knjizhevnog i narodnog jezika, izdaje ga Srpska akademija nauka i umetnosti u Beogradu. U toj gradji nashla su se dva primjera. Oba potichu od istog autora, Luke Grdjic'a-Bjelokosic'a, rodjenog Mostarca (bavio se prikupljanjem rjechnichke gradje i uopshte gradje o narodnom zhivotu i o narodnim umotvorinama). Prvi primjer je iz njegove zbirke narodnih rijechi: ”Kaca shira u vrhu no u dnu shto se u nju otache vino”. Drugi primjer je iz njegovog djela: ”Srpska narodna jela u Bosni i Hercegovini”, Srpski etnografski zbornik, knj. X, str. 82-83, Beograd 1908. Poshto je to iz vec'eg rada, ja c'u navesti cijelo mjesto iz toga rada:
”Neshesta. Za neshestu se hoc'e lijepe krupne pshenice. Poshto se dobro uredi i ochisti, saspe se u kakav povec'i sud, na primer u kazan, pa se ozgo nalije vode. Tu u vodi stoji 10-12 chasova dok se dobro raskiseli. Kada se je dobro raskiselila – reche se ”nadoshla” – prolije se voda, a pshenica se sruchi u himbut (podvlachenje moje, A.P.), a to je drvena, dobro shiroka ali plitka posuda (kao na primjer, kada bi smo ovec'u kacu zajedan arshin od dna navishe prerezali). U himbutu se pshenicu gazi nogama. Obichno je gaze djevojke, koje prije nego pochnu gaziti umiju dobro noge sapunom i vruc'om vodom. Kada se neshesta gazi, veliki je teferich, gozba i pjevanje, i po tome se poznaje koja je kuc'a masna. Izgazhenu pshenicu cijede i prepiraju nad kazanom u djevdjiru. Voda sa brashnom ide u kazan, a mekinje shto ostanu na djevdjiru povrac'aju se ponovo u himbut, pa se josh gazi...”
Dakle, moji primjeri potichu ili iz Mostara, ili iz mostarske kotline. Naravno, ja nikako ne zhelim da tvrdim da je himbut poznat, kao leksichka jedinica, samo u tom kraju, ali, za sada, mi je njegovo postojanje van tih granica nepoznato. Shto se tiche znachenja, moglo bi se rec'i da je himbut badanj (kaca) koji je shiri pri vrhu nego pri dnu i koji se koristi za grozhdje poslije berbe i u njemu se grozhdje mulja. Kod Luke Grdjic'a-Bjelokosic'a, vidjeli smo, himbut se koristio i za druge svrhe, za gazhenje pshenice pri pravljenju nesheste, ali to je manji himbut. Da ovdje napomenem, u vezi sa pravljenjem nesheste. U mome kraju, okolina Mostara, neshesta se pravila iskljuchivo u bakarnom kazanu u koji ne mogu da ugaze ni djeca, ni djevojke, kako to stoji kod Luke Grdjic'a. Istina, kod njega je u pitanju vec'a kolichina pshenice, shto znachi da je van Mostara i njegove okoline josh negdje postojala, ili josh postoji – leksema himbut, ali u drugom znachenju nego shto je u ovim krajevima. Josh neshto. Ako je ovu rijech zabiljezhio Luka Grdjic', sa naprijed navedenim znachenjem, i u sluzhbi posude za pravljenje nesheste, koja je neshto nizha od pravog himbuta, moglo je to biti negdje u Bosni, u krajevima koji su bogati zhitaricama, pa i pshenicom, i u kojima je izbor pshenice moguc'. Zato se tu i javljalo ovo znachenje imenice himbut. U kraju odakle je ta imenica sada poznata, sa zhitaricama nikad se nije mnogo obilovalo, i, sasvim razumljivo, nije se tu ni mogao himbut upotrebljavati za tu svrhu. Ali jeste za grozhdje, kojega je ovdje, uvijek, od kada se sadi loza, bilo u dovoljnoj mjeri da se za pravljenje vina mogao upotrebljavati vec'i sud kao shto je himbut. Prema tome, mora se pretpostaviti da rijech himbut, sa razlichitim znachenjem, postoji josh negdje, vjerovatno u nekim krajevima Bosne.
Kaca. Kod Vuka je to: ”1) die Rufe. Wanne, labrum. 2) (u Banatu oko Temishvara) svako bure, Fass, dolium. Kaca je upravo svaka odozgo bez dna, i stoji uspravo, a ponajvishe je u dnu shira nego u vrhu” (Vuk, Rjechnik, s.v.). U Rjechniku dviju matica za kacu se kazhe: ”valjkast drven sud otvoren s gornje strane, shiri pri dnu”. (Rechnik srpskohrvatskoga knjizhevnog jezika, knj. II, s.v.); a u Rechniku SANU stoji: ”a. Obao drveni sud opasan obruchima, pri dnu shiri, a s gornje strane otvoren” (Rechnik srpskohrvatskog knjizhevnog i narodnog jezika, knj. IX, s.v.). Kao shto vidimo, to je, najcheshc'e, otvorena posuda sa gornje strane, drveni sud, opasan obruchima. U nashe vrijeme kaca ne mora biti opasana obruchima, a ni drvena, uz to ni otvorena (kaca benzina, npr.). Nashe vrijeme dalo je tome pojmu znachenje koje mu ranije nije bilo poznato. Istina, i danas postoji kachara, mjesto gdje se drzhe kace, neka vrsta podruma. U mome kraju postojala je, do ovih zlosretnih dana, kaca od cementa, u kojoj se topio modri kamen za polijevanje vinograda. Obichno je u vec'im vinogradima postojalo nekoliko takvih kaca koje su bile za tu svrhu namijenjene.
|
|
Zadnja izmjena: 2005-01-03
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|