|
Zaranjam ko ponornica
među kancelarijski pribor
moje spavaće sobe,
otvaram novi paket spajalica
i gledam sat na kompjuteru:
tri minute poslije ponoći,
radni dan je počeo...
Trebam nešto zapisati,
žuti mjesec na prozoru,
zeleno svijetlo monitora,
skoro pa semafor.
Za slobodan prolaz mislima?
Za pripremu prstima
na tastaturi?
Za zaustavljanje gluposti
koje se vrzmaju po glavi žene
kada nije ni zabrinuta ni tužna?
|