Gospodar vremena
sebe napukao
Dijeli se na dvije
nemjerljive časti
Nož pukotine
Putnikovim okom
Rupice – frulice
U kamen nas vode
Izvorištu stećka
Do razornog glasa:
Umro sam jednom
juče
Živ sam u tebi
danas...
Odgonetaš li mi
kućni prag
Pukotinom ući u sebe
Slijedi slijepca vid
I guštera kojeg trag
|