|
Nacionalistichkom euforijom i Dom kulture u Mostaru dobio je ime Hrvatski dom herceg Stjepan Kosacha. Historijska titula je glasila: Vojvoda od Sv. Save, gospodar Huma, Primorja, Veliki vojvoda od Srbije, knez od Drina itd.
Drushtvena zashtita toponima
Za imenovanje i promjenu nazivlja ulica, trgova, mostova, lichnosti iz kulture, kulturnih institucija i lichnosti iz javnog zhivota trebalo bi da pri sluzhbenoj instituciji postoji ovlashteno tijelo koje c'e to pratiti i predlagati, a usvajati nadlezhno zakonsko vijec'e.
U tom tijelu, prije svega, treba da budu jezichki struchnjaci, onomastichari, historichari, kulturni radnici i predstavnici javnog zhivota. U svom radu takvo tijelo bi trebalo da vodi rachuna o nachelnom stavu da nazivi budu konzistentni, dobro uoblicheni imenik koji nec'e biti manipulativan, vec' trajno utemeljeni dio jezika u kome su oni jezichki skladni i podesni. Takodje, njihova simbolichka komponenta treba da bude opshtepriznata, nesporna, nenametnuta od manjine vec'ini, kao ni od vec'ine manjini – znachi donesena konsenzusom.
(Varcar-Vakuf je preimenovan u Mrkonjic'-Grad po pseudonimu Kralja Petra I – Petar Mrkonjic'; Tomislav-Grad – Duvno; opravdano umjesto Lishtice – Shiroki Brijeg, dok se Gornji Vakuf – Uskoplje; Soli – Tuzla itd. jednostrano upotrebljavaju.)
Promjenu imena treba drushtveno osigurati, tako da zaista predstavljaju njihovu normalizaciju, a ne kao zamjenu jedne simbolike drugom jer ”imena nisu da klichu i manifestuju”. Najbolji primjer za to je nedavna odluka Ustavnog suda BiH po kojoj se nazivi srpskih gradova u BiH neustavni. Tako se tom odlukom brishu nacionalistichka idejna opredjeljenja i stvari dovode na nivo tradicionalne toponimije.
U Mostaru postoje tradicionalni nazivi kvartova koji su se, srec'om, u svojoj osnovi, zadrzhali do nashih dana. Da podsjetimo: Carina, Luka, Brankovac, Bjelushine, Stari grad, Cernica, Predhumlje, Zahumlje (zadrzhalo se kao Podhum i Zahum), te Ilic'i, Zalik i novija: Centar II, Panjevina , Strelchevina, Zgoni itd.
Mnoge urbane mikrotoponime koji tradicionalno nose svoja nazivlja po porodicama koje su obitavale na tom prostoru trebalo bi ostaviti nepromijenjena kao simbole vremena i njihov svjedok. U principu starinsko ime (ulice, trga, objekta i sl.) treba mijenjati ako se time otklanja neka anomalija ili neprimjerenost, jer glavni zadatak prostornih imena je da sluzhe jezichkoj komunikaciji, a ne da izdizhu programe i drushtvena vrednovanja. Inache, pravilo treba da bude: nijedno prikladno starinsko ime ne treba mijenjati ako je jezichki podesno i s normalnom motivacijom.
Simbolika imena treba da tezhi
opshteprihvatljivim motivima
Ako neka imena imaju i odredjeni simbolichki motiv, on treba da bude opshtepriznat i prihvac'en kao dio historijske svijesti, pijeteta i kulturnog vrednovanja. Medjutim, moguc'e je da se pojavi i zahtjev za posebnom motivacijom koja je uslovljena religioznom ili nacionalnom tradicijom.
Ta posebna simbolika treba da tezhi opshteprihvatljivim motivima koji su bitni za sve komponente stanovnishtva.
|