|
Dragi nash profesore!
 Pripala mi je teshka duzhnost da se u ime nastavnika i studenata Mashinskog fakulteta Univerziteta ”Dzhemal Bijedic'”, ali i u ime nasheg Mostara, medju posljednjim oprostim s tobom, nashim profesorom i kolegom, a prije svega velikim chovjekom i prijateljem.
Svaki ovakav oproshtaj je tezhak i bolan. Zbog toga je danas, na ovom mjestu, teshko nac'i prave rijechi i u jednom kratkom govoru, makar i spomenuti sve ono chime nas je Shtef zaduzhio, a njegova zaduzhbina je ogromna.
Njegovo je ime neraskidivo vezano sa progresom i prosperitetom Mashinskog fakulteta i Univerziteta ”Dzhemal Bijedic'”. To je jedan od onih ljudi koji su Mashinskom fakultetu davali fizionomiju, prepoznatljivost i upechatljivost. O znachaju djela, znachaju njegovog fakulteta ne treba mnogo govoriti. Generacije inzhinjera govore za sebe jer Shtef je bio profesor i prijatelj, koji nas je uchio struci ali i zhivotu i mi to ne mozhemo i nec'emo zaboraviti. Mnogi od njih danas, ovdje nijemo stoje kao inzhinjeri, magistri i doktori nauka na posljednjem isprac'aju svom profesoru i kolegi.
Pored savjesnog pristupa nastavi i ulozhenog truda da na studente prenese znanje, snazhno se zalagao za osavremenjivanje nastave i ukljuchivanje nasheg fakulteta u evropske tokove. Upravo zbog takvog pristupa, mi smo duboko vjerovali da je tako neshto nemoguc'e i da trud koji smo svi pojedinachno ulozhili u obrazovanje mladih nec'e biti uzaludan jer na chelu kolone bio je profesor Stefan Sunaric'. Da, Shtef je bio na chelu kolone i one ne tako davne, ruzhne i tuzhne 1993. godine.
Ratna dogadjanja 1992-95. godine razorila su nash grad, Univerzitet i Mashinski fakultet. Profesor Sunaric' dao je nemjerljiv doprinos u dizanju fakulteta iz pepela i bio je tamo gdje je bilo najpotrebnije. Kao profesor, kao pravi profesor, ostao je sa svojim studentima i u najtezhim trenucima i sve do samoga kraja, sve do posljednjeg shkolskog chasa.
Dragi Shtef, svi smo bili zatecheni vijeshc'u da si teshko obolio, ali nas nije napushtala nada da c'e tvoja energija josh jednom pobijediti. Umjesto toga, stigla je vijest o tvojoj smrti. Bio je to vjerovatno jedini tvoj poraz. Medjutim, nesumnjiva je chinjenica da si ostavio trajan i neizbrisiv trag u svome gradu i u srcima svih nas koji smo imali srec'e da te upoznamo. Nadamo se da c'emo svi skupa, tvoji studenti, kolege i profesori, nac'i snage, da uz sjec'anje na tebe, nastavimo tvoj rad i aktivnosti u obrazovanju mladih generacija. To smo duzhni nashem kolegi, profesoru i prijatelju nashem dragom Shtefu.
Neka je slava nashem dragom profesoru Stefanu Sunaric'u.
Mostar, 19.03.2004.
|