|
Dragi naš profesore!
 Pripala mi je teška dužnost da se u ime nastavnika i studenata Mašinskog fakulteta Univerziteta ”Džemal Bijedić”, ali i u ime našeg Mostara, među posljednjim oprostim s tobom, našim profesorom i kolegom, a prije svega velikim čovjekom i prijateljem.
Svaki ovakav oproštaj je težak i bolan. Zbog toga je danas, na ovom mjestu, teško naći prave riječi i u jednom kratkom govoru, makar i spomenuti sve ono čime nas je Štef zadužio, a njegova zadužbina je ogromna.
Njegovo je ime neraskidivo vezano sa progresom i prosperitetom Mašinskog fakulteta i Univerziteta ”Džemal Bijedić”. To je jedan od onih ljudi koji su Mašinskom fakultetu davali fizionomiju, prepoznatljivost i upečatljivost. O značaju djela, značaju njegovog fakulteta ne treba mnogo govoriti. Generacije inžinjera govore za sebe jer Štef je bio profesor i prijatelj, koji nas je učio struci ali i životu i mi to ne možemo i nećemo zaboraviti. Mnogi od njih danas, ovdje nijemo stoje kao inžinjeri, magistri i doktori nauka na posljednjem ispraćaju svom profesoru i kolegi.
Pored savjesnog pristupa nastavi i uloženog truda da na studente prenese znanje, snažno se zalagao za osavremenjivanje nastave i uključivanje našeg fakulteta u evropske tokove. Upravo zbog takvog pristupa, mi smo duboko vjerovali da je tako nešto nemoguće i da trud koji smo svi pojedinačno uložili u obrazovanje mladih neće biti uzaludan jer na čelu kolone bio je profesor Stefan Sunarić. Da, Štef je bio na čelu kolone i one ne tako davne, ružne i tužne 1993. godine.
Ratna događanja 1992-95. godine razorila su naš grad, Univerzitet i Mašinski fakultet. Profesor Sunarić dao je nemjerljiv doprinos u dizanju fakulteta iz pepela i bio je tamo gdje je bilo najpotrebnije. Kao profesor, kao pravi profesor, ostao je sa svojim studentima i u najtežim trenucima i sve do samoga kraja, sve do posljednjeg školskog časa.
Dragi Štef, svi smo bili zatečeni viješću da si teško obolio, ali nas nije napuštala nada da će tvoja energija još jednom pobijediti. Umjesto toga, stigla je vijest o tvojoj smrti. Bio je to vjerovatno jedini tvoj poraz. Međutim, nesumnjiva je činjenica da si ostavio trajan i neizbrisiv trag u svome gradu i u srcima svih nas koji smo imali sreće da te upoznamo. Nadamo se da ćemo svi skupa, tvoji studenti, kolege i profesori, naći snage, da uz sjećanje na tebe, nastavimo tvoj rad i aktivnosti u obrazovanju mladih generacija. To smo dužni našem kolegi, profesoru i prijatelju našem dragom Štefu.
Neka je slava našem dragom profesoru Stefanu Sunariću.
Mostar, 19.03.2004.
|