|
Kada sam svojedobno, po prvi puta, krochio u zdanje Boshnjachkog instituta u Cirihu nisam bio niti svjestan shto c'e sve ovaj zaduzhbinski pothvat znachiti za generacije Bosanaca i Hercegovaca, ali i za sve one znanstvenike koji c'e na listinama znanstvene fundacije i logistike temeljiti svoja nova saznanja i otkrovenja... Bio sam, tek, osupnut onim shto je znanje, mar i rijetka ljudska istrajnost Zulfikarpashic'eva uspjela ugraditi u jednu visokosofisticiranu cjelinu opservansa proshlosti, ali i recentne sadashnjosti Bosne i Hercegovine kao spiritualnoga tla, chudesnoga amalgama duhovnih prozhimanja i svakovrsnih nadopunjavanja i prepleta te nestvarne bosanskohercegovachke duhovne sharenice... Osjetio sam, naime, da se u sluchaju ovoga Instituta radi o nechemu shto je vishe od bilo kakve vrste vakufske, zaduzhbinske cjeline, da se u sluchaju Adil Bega Zulfikarpashic'a radi o ljubavi i energiji koje se preplic'u i daju nevjerojatan rezultat, ono neshto shto je vishe od vakifove vjere pa chak i vishe od trenutnih moguc'nosti recepcije od strane njegovih suvremenika i van bosanskohercegovachkoga duhovnoga tla...
Ovaj mi se Institut ukazao kao svojevrsna terra incognita za generacije koje su do sada zhivjele svoje male zhivote nesvjesne, potpuno nesvjesne onoga shto ustvari imamo kao naslijedje naroda i gradjana, civilizacija i kultura koje su naporedo zhivjele i fermentirale jedinstveni obrazac zhivota na priliku bh. zhivotnog vibrata, nevjerojatne cjeline mozaikalno tkane i u krajnjemu skoru kaleidoskopski orkestrirane...
|
Boshnjachki institut, Sarajevo
|
|
Da sam imao na umu tek dio onoga shto c'e vakif postvarivati u Sarajevu, u zdanju koje i graditeljski i funkcionalno-tehnoloshki, sada vec' prevazilazi sva ovdashnja smjeranja slichnoga karaktera morao bih imati bujnu mashtu da bih i pretpostavio cjeline Instituta koje su ponos danashnjega poratnoga Sarajeva... Jednostavno, Zulfikarpashic' je pored Instituta u Grad unio one neophodne sadrzhaje kojima Sarajevo dobiva predikatizaciju europskoga znanstvenoga i umjetnichkoga centruma posebne samo njemu pripadajuc'e boje.
Institut je, zapravo, oaza duhovnog avanturizma, potpuno oponentna, s jedne strane lazhnom avangardizmu onih koji poprijeko gledaju sve shto dolazi iz minulih vremena, jednako kao i onih shto glorifikaciju proshlosti smatraju jedinim smislenim putom spasa, duhovnoga spasa danashnjih generacija Bosanaca i Hercegovaca... Zato on i jeste stanovitom konstantom novog i novuma... I ostati c'e to godinama jer svoj vitalitet kao kulturno znanstvene institucije on crpe iz svakodnevne senzacije, novine danashnjega zhivljenja, koliko i sa pozhutjelih listina kao mjesto kulturne i povijesne identifikacije ljudi shto su zhivote zachinjali i prozhivjeli pod zvjezdarjem bosanskoga i hercegovachkoga nebesnoga svoda i duhovnoga obzorja...
Svojom unutarnjom organizacijom, preciznim znanstvenim fundacijama bosniake, kroatike, serbike, bogatom bibliotechkom i muzeoloshkom sadrzhajnoshc'u Zulfikarpashic'ev se zamak znanosti i ljepote potvrdio kao mjesto rijetkoga dodira civilizacijskih i kulturnih zhudnji razlichitih i raznoslojnih moguc'nosti i zhivljenja... On nadoknadjuje, chak, u stanovitom smislu, ali u shiremu obzorju; i ona prostorishta duha i duhovnosti, koja su, nekada tragalachki postulirala znanstvena traganja svojedobno dobro postavljenoga (a danas potrebnijega nego tada u trenu stvaranja!) Instituta za nacionalne odnose...
No, zashto Institut u Sarajevu, ovom danashnjem nalazi svoj rezon detr??? Ponajprije, zato shto je vakif u svom vakufu zacheo pitanje bosanskohercegovachke sinteze na prirodan nachin ukljuchujuc'i u tragalachki diskurs i znanstveno i umjetnichko kao prirodne sastavnice jednoga svijeta u malom, jedne opservacije bosanskohercegovachke logike zhivota u njegovim nijansama, ali i stvarnosnoj punoc'i...
Uzevshi u obzir prostore koje Institut supstituira, valja naglasiti polivalentnost dvorana, foajea, hodnichkih prostora, koji krajnje prirodno rastvaraju galerijsko-izlozhbenu sadrzhajnost. Jednostavno u tim prostorima svaki artefakt dolazi do pune sadrzhajnosti u svojoj krajnjoj vizualnoj postvarenosti... Dvorana namijenjena koliko izlozhbenoj jednako i glazbenoscenskoj djelatnosti, shto se stalno potvrdjuje novim izvedbama, na tren postaje prostorom multimedijske opservacije stvarnosti ili, pak, edukacijskim centrumom nevjerojatnih potencijalnosti...
Komfor za znanstveno tragalachke pothvate iznad je zapadnoeuropskih standarda, a opet sve je ”obavijeno” neprimjetnom, ali sveprisutnom humanizacijom prostora, ali u bosanskohercegovachkom duhu...
U chinjenici bogate likovne stalne postavke, stanovitoga galerijskoga fundusa ochituje se vakifov istanchani osjet za svijet likovne senzacije, a imponirajuc'im faktom ukazuje mi se odnos prema skulpturalnoj subjekciji (i objekciji) okomica nashe literature...
|
Bosanska soba
|
|
Poshto kao i u sluchaju knjizhnoga blaga Institut nastavlja dopunu stalnoga postava uz recentnu produkciju i grand reproduktivne cjeline valja ochekivati da buduc'nost pokazhe jedan kritichki relevantan likovni preglednik u kojemu c'e, pak, biti zastupljena kretanja na bh. likovnom prostoru, ali i utjecaji recentnih poetika koje stalno likovni metje podvrgavaju raspetostima u prostorishtima od figuralnoga do likovne ”atonalnosti”... Treba ochekivati i dopunu fonoteke izvorne bosanskohercegovachke glazbe svih oblika, kao i filmoloshku zbirku i audiovizualnu komponentu tvorashtva Instituta.
Namjerno uporabim izrazhaj tvorashtvo, jer Institut u buduc'nosti i vidim kao niz dinamichkih i krajnje dinamiziranih cjelina koje komplementarno stvaraju legitimitet znanstveno-umjetnichko-drushtvenoga angazhmana ove, apsolutno jedinstvene institucije kod nas. Ako se uzme u obzir da Klub Instituta otvara specifichnu logiku drushtvenosti na nachin dvadesetprvoga stoljec'a, onda se, tek, nasluc'uje vakifova namjera da dvadesetosatni boravak u Institutu ima i svoje rukavce u kojima razmjena mishljenja ima formu organiziranoga dijaloga, pri chemu znanstveni opservans dozhivljava svoju potvrdu ili negaciju u srazu sa prijesnom zhivotnom zbiljom...
Sav u sluzhenju i sluzhbi za Bosnu i Hercegovinu, onu od juche i onu za sutra Zulfikarpashic'ev se vakuf ukazuje poput jednog filozofijski ukotvljenog ”krika za normalnom Bosnom i Hercegovinom”...
Jer, ne radi se o naivnim rekonstrukcijama zhivotne ritualike bosanskohercegovachke, vec', dapache o stvaranjima znanstveno fundiranih oblika sintetichnosti i svojevrsnoga sinkrezisa, i to krajnje zhivoga i vitalnoga sinkrezisa bosanskohercegovachkoga...
Zato Boshnjachki institut nije niti muzej, niti knjizhnica, niti znanstvenoopitni centrum, niti galerija, niti kazalishno otvoreni prostor, niti demokratski panel, niti naivno jednolinijsko angazhirani politikoloshki laboratorij, ponajmanje je on nostalgichni preglednik neke boshnjachke i bosanske proshlosti...
On je sve to, ali ponajvishe on je autentichna, novostvorena institucionalna vrijednosnica saobrazna vremenu i ritualima zhivljenja ove generacije Bosanaca i Hercegovaca kojima je ovaj ”krik za normalnom Bosnom i Hercegovinom” zavjeshtao Adil Beg Zulfikapashic'.
|
|
Zadnja izmjena: 2004-06-29
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|