Tematska širina, jezgrovitost izraza i tanahni lirski tonovi, daju ovoj knjizi osebujni književni šarm i neprijepornu snagu i svrstavaju je u krug ponajboljih ostvarenja klasičnog pjesništva na našim prostorima. Bakić je tu vrlo blizak Šantiću, Ćatiću, Kranjčeviću i drugim našim pjesnicima koji su živjeli i stvarali u prošlom stoljeću. Treba kazati da je Đuro Bakić njihov odličan učenik i sljedbenik i da s nevjerovatnom filigranskom lakoćom plete riječi u čiste lepršave stihove iz kojih izbijaju živopisni melodični tonovi. Rima je za njega zanatski posao kojeg je svladao gotovo do savršenstva. U prilog tome svjedoče pjesme Majci s ljubavlju, Na očevom grobu, Veličanstvena pahuljica, Dileme, Nepoetsko doba, Utjeha, Rodne mi kuće više nema i druge. Snaga pjeva i lirske poruke Đure Bakića ponajbolje podcrtavaju stihovi iz pjesme pod naslovom Jače od sudbine:
- Tog kobnog trenutka sve je bilo kao
- Da su u sred pjesme ranili slavuja
- Da je otok sreće na dno mora pao
- Da je rajske dvore raznijela oluja
Pjesme posvećene majci i ocu, te one koje nose posvete poznatim pjesnicima Aleksi Šantiću, Maku Dizdaru, Sergeju Jesenjinu, Izetu Sarajliću i nekim drugim poznatim pjesnicima i umjetnicima duboko su proživljene i bude nostalgiju na prošla vremena u kojima su se poezija i umjetnost smatrali vrhunskim dostignućima. Danas je sve drukčije i pjesništvo je kao i umjetnost pala na najniže grane. Ne čude nas zato paradoksi da se suvremeno pjesništvo održava sjećanjima na pjesničke klasike kakvi su bili Šantić, Jesenjin, Dizdar i mnogi drugi. Žive pjesnike, koji jednako dobro pišu kao i mnogi klasici i ispostavljaju nenaplaćene račune državi i društvu za vrijedna književna djela, danas malo tko primjećuje. Kada jednom napuste ovaj svijet, neke će od njih buduće generacije hvaliti i slaviti. Kao što mi danas činimo s pjesnicima kojih više nema među živima, a čija djela nastavljaju život svojih autora. I kao što to čini Đuro Bakić u pjesmi Rekvijem mostarskom poeti, koja je posvećena Aleksi Šantiću:
- Kao što si rahat šetao Mostarom
- I na onom svijetu počivaj u miru
- Ovim rekvijemom odajem ti pomen
- I klanjam se tvome štapu i šeširu.
Bakićeve ljubavne pjesme satkane su od istančanih emocija, nade, želje i iščekivanja da se na ljubavnom planu desi ono što se neće desiti očekivanim intenzitetom i stalnošću. No, ako vrijeme ljubavi prolazi, vrijeme ljubavne pjesme ostaje sve dotle dokle čovjek živi. Osjeća to pjesnik pa se tome vremenu odužuje sjajnim ljubavnim pjesmama kao što su one s naslovima: Iznad svega, Definicija ljubavi i Nesavršeno savršenstvo.
Pjevanje o životu i njegovim mijenama i prolaznostima, otkriva osebujnu pjesničku ironiku, kakvu rijetko susrećemo u našoj novijoj poeziji. Tako će Bakić u pjesmi Temeljnica života, zapisati stihove:
- Da ova lakrdija nazvana život
- Unatoč svemu što duže potraje...
dok će se u pjesmi Utjeha našaliti i gotovo narugati vlastitom životu sljedećim stihovima:
- Ne možemo spriječiti što je neminovno
- Što ne znači da se mirimo sa tim
- Stoga kažem sebi da je život govno
- I da nema smisla žalili ta njim
Pjesnik pritom znade da ruganje vlastitom životu osim smijeha ne može izazvati nikakve druge posljedice. Jer, život je u osnovi lijep dok se zdravo živi, a kada prođe, svejedno je kakva ćemo mu obilježja pridodati Zbog tematske razuđenosti, čiste lirske retorike, duboke emocionalne proživljenosti i nadasve visoke literarne vrijednosti, knjiga ”Slika bezimene ljubavi” vrijedan je doprinos bogaćenju bosanskohercegovačkog i hrvatskog pjesništva kojemu Đuro Bakić po svojim ljudskim i pjesničkim korijenima pripada.
|