Most - Index
Most - Pretplata
Anders Svarstad: Sigrid Undsted, 1910. [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 171 (82 - nova serija)

Godina XXIX februar/veljača 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Ismet Ćumurija
U zagrljaju svijeta

Životni put pjesnika Fadila Krpe-Blagajca

Kako me ljudi ne razumiju? Zbog čega me zaobilaze?

Zbog čega ne objavljuju moju poeziju? To su pitanja na koja traži odgovor pjesnik Fadil Krpo-Blagajac. Rođen je 20. maja 1932. godine u Blagaju kod Mostara. Rođeni je Blagajac a srcem Mostarac.

Završio je osnovnu školu u Blagaju, Srednju tehničku školu (odsjek brodogradnja) u Beogradu, a Vojnu pomorsku akademiju u Divuljama kod Splita, kao i tri vojne jednogodišnje aplikacije u Kruševcu, Puli i Divuljama. Pored navedenih škola položio je kurseve italijanskog, engleskog i španskog jezika u Puli, Splitu i Mostaru.

Kao tehničar brodogradnje je proveo jednu godinu u ex Jugoslaviji u brodogradilištu Mačvanska Mitrovica. U ratnoj mornarici ostao je devet godina. Na lični zahtjev istu napušta i prelazi u trgovačku mornaricu. U ratnoj mornarici je vršio dužnosti navigacionog oficira do komandanta broda. Kao navigacioni oficir u trgovačkoj mornarici obišao je mnoge primorske zemlje svijeta. U godini 1977. oplovio je cijelu zemaljsku kuglu iz pravca zapad-istok. Upoznao je sjaj i bijedu svijeta.

U ranim danima svoje mladosti kao četrnaestogodišnjak Krpo se posvećuje pisanju pjesama, pripovjedaka, eseja, aforizama, legendi, zatim putopisa i reportaža. I, već tada poručuje:

Studirajte ljude
(strana 13, iz poglavlja ”Kvadratne ruže”)
Studirajte ljude koji se bune
makar vam na sastanku ličili na sabotere
uporno ih studirajte, jer kod provjere,
nekad se dobije, i suprotno uvjerenje.
Studirajte ljude koji se bune
pa od poštenog posla ako ne bježe,
već u njemu traže – nešto novo i svježe;
pružite im ruku, da se lakše izvuku,
kad se u grčeviti luk, budu savili,
da bi ispalili plotun istine
u zarđalo sunce.

Fadil Krpo-BlagajacFadilu što je u duši i njegovim mislima, to izgovara i pretvara u stih i prozu. Spada u plejadu talentovanijih pjesnika Bosne i Hercegovine pa i šire. U svome pjesničkom opusu ima odrađenih više od 20 knjiga poezije, putopisa. U svakoj knjizi je oko 100 pjesama, koje do danas nisu objelodanjene, i došle do zaljubljenika poezije. To je veliko blago iz baštine izvrsnog poete. Svoju poeziju je djelimično plasirao kroz eter na radio stanicama (postajama). Štampani su mu pojedini radovi u mostarskim listovima ”Sloboda”, ”Mlada Hercegovina”, te u časopisu ”Most”. To je malo za njegov ogromni opus. On želi da se iskaže svojom poezijom, bogatstvom riječi koje izviru iz njegovog bića, jer je akumuliran pjesničkom rimom. Iz ciklusa Kvadratne ruže izdvajam pjesmu iz objavljene knjige ”Bure dolaze sa juga”, izdata 1966. godine u Mostaru):

Intelektualac
Mozak sam oprao debelim knjigama
da bih postao intelektualac.
Sad vidim da sam magarac,
Harpagon i hulja, kojoj nema para
jer od moje dosta zavidne plate
ja, nekada majko, ne odvojim za te,
ni hiljadu.
I da bi još jasnija bila ta stvar
ni od ove pjesme, neću honorar,
tebi poslati
jer mati, shvati, ova pjesma ima bezbroj autora;
ja sam jedan, ostali se traže.

Cijeli život Fadil je posvetio ovim našim i svojim krajevima, a bio pomorac koji je obišao cijeli svijet na prekookeanskim ratnim i trgovačkim brodovima. Nekada je gledao samo vodu i nebo, azurno plavo, a ponekad namrgođeno zatalasano olujom more, divio se rumenilu sunca i vode. I kada se vratio u svoju kršnu Hercegovinu u svoj kraj ispod staroga grada hercega Stjepana Kosače, nije prihvaćen iako je čovjek blage naravi koji nema, što naš narod ima običaj da kaže ”dlake na jeziku”. Usavršavao se po vojnoj disciplini. U ”Velikoj pjesmi” iz ciklusa ”Kvadratne ruže”, kaže:

U slobodnoj zemlji dragi prijatelju
ništa lijepo, ništa slavno, i ništa humano
ne smije biti, tako veliko, vječno i sveto
da bi radi toga stavili veto, na ono,
što je još ljepše, još slavnije, i još humanije.

U jednoj od svojih bilješki Krpo kaže da je objavio oko 2.000 pjesama, ali da je to malo iz njegovog prebogatog pjesničkog stvaralaštva i da je to sve objavio o svome trošku. Objavljene zbirke su: ”Pjesme sa mora i Neretve”, ”Svi smo mi mornari”, ”Pregršt juga i naramak sunca” i ”Bure dolaze sa juga” (izdata u Mostaru, 1966. godine).

Fadil bolno kaže: ”Niko mi nikada nije pomogao ni u jednome kulturno političkom sistemu. Na početku moje književne karijere nuđena mi je pomoć svake vrste uz neke uslove. Ja, kao autor svojih djela takve uslove nisam mogao da prihvatim i odbio sam, i neke, možda, dobronamjerne izdavače i urednike”.

– Koja je Vaša najdraža pjesma?

– Sve su mi drage, a izdvojio bih pjesmu Buridanov magarac1. ”Dva puta sam podnosio molbu za prijem u Društvo pisaca BiH, ali oba puta sam odbijen, jer uslov za prijem bio je jedna objavljena knjiga kod zvaničnog izdavača i blagonaklona recenzija od strane ”odabranih poeta”.

Ime Fadila Krpe-Blagajca uvršteno je u Leksikon pisaca izdat u Novom Sadu. Nastupao je na mnogim maratonima poezije, poetskim humanitarnim manifestacijama i Književnim večerima u Mostaru. Bio je član Kluba pisaca RKUD ”Abrašević” Mostar sedamdesetih godina u kojem su bile i eminentne poetske ličnosti Mostara pa i BiH i bivše ex Jugoslavije: Alija Kebo, Mugdim Karabeg, Ishan Mutevelić-Ico, Stanko Dvoržak, Refik Hamzić, Safet Burina, Mile Ratković, Rade Budalić, Ivan Kordić, Ibrahim Kajan, Milovan Krunić, Damjan Šantić, Mišo Marić, Erika Artuković-Zlata, Milivoje Mrkić, Vlado Puljić – slikar, Jusuf Nikšić – slikar, Tamara Đedović – slikarka, Salih Trbonja-Sevdi, Nenad Borozan, Fadil Krpo-Blagajac, Alma Fazil-Obad, Dijana Burazer, Mirsad Čampara, Krešimir Šego, Obrad Savić, Safet Sarić i drugi.

Vesna Oborina: Stara crkva

Vesna Oborina: Stara crkva

Prisjetih se oktobra mjeseca 1974. godine: članovi ovoga Kluba priredili su veoma uspješnu poetsku manifestaciju u Huminoj kuli pod nazivom ”Književno veče u Huminom Cimu”. Sličnih manifestacija bilo je bezbroj. Ovaj Klub imao je svoju izdavačku djelatnost biblioteku ”Rondo” koja je i danas aktivna pri časopisu ”Most”.

U ratnim uslovima 13. aprila 1992. godine u Mostaru uspješno je nastupio u samostalnom poetskom kolažu pod nazivom ”60 dekika moje lirike”. Malo je poeta da svoju rimu kazuju sa punim osjećajem kroz recitaciju kao što to zna prezentirati Fadil Krpo-Blagajac.

U poznijim godinama života veliki trud je uložio u prikupljanju bošnjačkih narodnih pjesama. Najviše truda i rezultata u dotjerivanju imao je u lirskom narodnom stvaralaštvu u narodnim baladama: ”Hasanaginica”, ”Omer i Mejrema”, ”Ženidba bega Ljubovića”, kao i otkrivanje ”Mustajbegovice”, ”Džaferbegovice”, ”Dervišbega” i ”Fazli-buljubaše”.

On se naročito trudi da istraži leksiku lirskog jezika. Služi se odlično engleskim i talijanskim jezikom, dok mu je orijentalistika ostala nedosanjani san.

U njegovom književnom stvaralaštvu je primjetno nešto novo što dominira u pjesmama o moru:

Pjesma starog mornara
Cio sam život sebe prosipao
u talase tvoje, more moje drago
i pleo mrežu: jubavi moje –
od tvojih tišina.
Sad sam dozreo i požnjeo sebe
pa kao stari barba ispod ruke
gledam kako brodovi ostavljaju luke
dok ja snagom sjete, potežem mreže,
radosti pune – sa dalekih mora.

Tvrdi mornarski hljeb Fadil je zagrizao sebi svojstvenom originalnošću, tako da bi mu odali priznanje i pravi pomorci.

Svojim pjesmama o moru on je ”osolio” bosanskohercegovački parnas, kraški raspuklašani, dalmatinski i hercegovački kamenjar. Zagrnuo ga kroz svoju poeziju toplom tunikom juga i nježnim plavim draperijama sunčanog Mediterana. Umio je mjesečinom, sunčevim zrakama zelene meraje i sivi kamenjar ovoga tla sevdahom, kroz beharli grane trešnje, zerdelije i šeftelije.

Iznad svega cijeni onog ribara, koji poteže mreže, i veslima šiba, svaku riječ... dok postane riba.

Nebo Mostara zna za muziku riječi
i tajne sluha,
Gdje na granama prasaka, pršti proljeće,
gdje galebi, u kljunu nose miris mora
gdje kumra, na boru, grlom zoru bungura
gdje pećine i košćele, šumore pored munara.
I gdje stari, kameni simbol Mostara
blješti na mjesečini, k'o nur misirskog fara,
ili neka veličanstvena, kamena kapija,
na nebo obješena, smokvom ukrašena,
koja se uz zvuke vodenih fanfara
Radobolje i Neretve, lagano otvara
za tih i svečan doček... svoga gospodara.

Poetski dio njegovog stvaralaštva skoro sav je dotjeran i pripremljen je za štampu ali traže se izdavač i sredstva. Mornarski putopis pod nazivom ”Od Mostara do Blagaja preko Havaja” je nesređen, kao i preko hiljadu stihovanih aforizama, upravo na tome danas radi.

Fadil Krpo-Blagajac kao akademac bavio se fotografijom što mu je hobi do dana današnjeg. Iz foto objektiva u koloru su Mostar, Blagaj, Počitelj, Stolac, Konjic, Sarajevo, kao i zbirka najljepših razglednica svijeta. Radi se o nekoliko hiljada fotosa koje su pravo dokumentovano bogatstvo iz raznih vremenskih perioda.

Nakon napuštanja trgovačke mornarice i pomorstva uopšte, dolazi u Mostar u ”Elektro mašinski školski centar” i predaje Odbranu i zaštitu do rata 1992. godine, a nakon rata odlazi u mirovinu. Danas živi u Mostaru, a povremeno odlazi i na imanje svojih predaka u Pograđu u Blagaju.

Za kraj još jedna pjesma iz poglavlja ”Fadlantik”, str. 76.:

Optimizam života
Život je lanac od godina i dana
jedna mu je strana, za smrt vezana,
a drugu, mi – držimo u ruci.
Velika je radost i hrabrost živiti,
optimista biti i tegliti
tegliti život ... sve do smrti.

____________________
1 Buridanov magarac – Rječnik stranih riječi 1951. godine, Klaić, B., Skolastički doktor na pariškoj Sorboni u 14. stoljeću kao magarac, koji stoji na jednakom razmaku između kabla vode i kabla zobi; magarac se ne može odlučiti, da li bi prije jeo ili pio, pa ugine.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Rahman Šabanović: Stari most [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2004-07-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden