Ranka Mutevelić
GRAD OPSJEDNUT
LUTKARSTVOM |
|
|
|
"Lutkarsko
pozorište je najčistiji teatar, ono je apsolutno pozorište",
Jože Pengov
Stiješnjen između sivih brda i starih zidina, Mostar
vijekovima boravi pored zelene rijeke. To je grad osobene
arhitekture, prelijepih fasada, starih zdanja, uskih ulica i sokaka,
mirisa orijenta i mediterana.
U tom i takvom ambijentu, u mahali Brankovac, prije 50 godina,
pozorišni zanesenjak Đorde Bovan započeo je svoje lutkarsko
traganje. Okupio je oko sebe mlade ljude da bi ih naučio animiranju
lutaka. Bovan zatim okuplja scenografe, muzičare, kreatore
lutaka, i pravi predstave za djecu. Lutkarske predstave, pune mašte
i ljepote. Lijep, ali i težak početak formiranja Pozorišta lutaka
u Mostaru, ili kako se tada zvalo, Gradskog pozorišta lutaka.
Puni zamah u radu Pozorišta lutaka Mostar otpočeo je sa
dolaskom Ante Karačića na mjesto direktora. On je ostvario
saradnju sa lutkarima iz Čehoslovačke, tada vodeće nacije u
evropskom lutkarstvu, uveo nove tehnike, postepeno odustajući
od klasičnih marionetskih predstava, te je ova kuća s novim elanom i
savremenim pristupom ovoj umjetnosti krenula dalje.
Od prve premijerne predstave ”Snježana i sedam patuljaka”,
izvedene 15. novembra 1952. godine u repertoaru Pozorišta
odigrane su 144 premijerne predstave i 7
058 repriza.
Pozorište je gostovalo u 253 mjesta, učestvovalo na značajnim
festivalima kod nas i u svijetu, dobilo mnoga priznanja i nagrade.
Dvadeset predstava snimljeno je za televiziju. Naše predstave
vidjelo je 1 734 967 gledalaca.
|
 |
Pedeset godina Pozorište vrši kulturnu, duhovnu i obrazovnu misiju i
igra važnu ulogu u stvaranju teatarske publike uopšte.
Lutkarstvo je velika umjetnost stvaranja. ako se istinito stvara,
rekao je jedan uvaženi evropski lutkar. Mostarski lutkari, u
stvaranju svojih predstava, od samog početka nastoje da se drže tog
načela.
Zato su mnoge predstave bile raskošne imaginacije, veliki spektakli,
prava mala remekdjela. Nakon takvih predstava i uspjeha. ugledni
pozorišni kritičar gospodin Dalibor Foretić je osamdesetih
godina napisao da se ansambl Pozorišta lutaka može svrstati u
sam vrh kreativnih snaga jugoslovenskog lutkarstva.1
Za proteklo vrijeme dolazili su i odlazili mnogi upravnici,
reditelji, scenografi, glumci..., a Pozorište je nastavljalo da živi.
Često, i u najtežim trenucima, predstavljalo je duhovno i emotivno
utočište, u kome su se mnogi osjećali kao kod svoje kuće. Ono je
otvaralo svoja vrata djeci i odraslima, a svoje srce poklanjalo
onima koji to najviše zaslužuju. U povodu 40. godišnjice Pozorišta,
dugogodišnji član ansambla gospodin Salko Šarić je napisao da
je mostarsko Pozorište lutaka uvijek u svojoj bogatoj
povijesti bilo na ponos gradu i davalo Mostaru obilježje
grada i kulturnog centra.2
U ovo prelijepo zdanje Pozorišta lutaka, u ovaj hram kulture,
došla sam u ljeto 2000. godine i preuzela odgovornost da sljedeće
četiri godine budem na čelu ustanove sa veoma bogatom tradicijom.
Nažalost, u to vrijeme velike nestašice novca i nedostatka
razumijevanja za kulturu uopšte, bilo je vrlo češko. Svjesna tog
stanja, odlučila sam se za izradu projekata koji su predočeni
stranim donatorima. Na sreću, naišla sam na njihovo razumijevanje.
Shvatili su, da sve naše teškoće i probleme nadjačava ljubav prema
pozorištu, želja da napravimo nove predstave, da djeci učinimo
djetinjstvo ljepšim, da Mostar bude ponovo prepoznatljiv kao
”grad opsjednut pozorištem”.
Zahvaljujući entuzijazmu i volji cijelog kolektiva, posebno
umjetničkog ansambla, pozitivnoj energiji ljudi i finansijskoj
pomoći uglavnom stranih donatora. uspjeli smo, prema ocjenama
kritike, napraviti nekoliko dobrih ostvarenja. Sa predstavama
”Ukradena priča”, ”Mačak u čizmama”, ”Dvije princeze”, počela je
nova uzlazna putanja. Posljednjom predstavom ”Zaljubljeni oblak”
na najbolji način odužili smo se velikom jubileju. ”Bila je to ona
scenska kultura koju nismo u prilici tako često čuti sa naših drugih
scena. Sagledano u cjelini moglo bi se reći da je ovom predstavom
ansambl Pozorišta u Mostaru dostigao onu razinu do koje je
bilo stiglo predstavom ’Asagao’, izvedenom 1989. godine”,
zapisao je pozorišni kritičar, gospodin Vojislav Vujanović.
Taj entuzijazam i ljubav prema Pozorištu i danas je pokretačka snaga
malog kolektiva velikog stvaralačkog duha. koji stalno nastoji da
djeci učini život ljepšim, da sretnije odrastaju.
Veliko nam je zadovoljstvo saznanje da su uz predstave našega
Pozorišta odrasle generacije djece, sada već odraslih ljudi, koji su
vaspitavani na najboljim ostvarenjima ovog teatra. Nadamo se da su
naše predstave uspjele probuditi ono što je najljepše u čovjeku:
ljubav, plemenitost, dobrotu, kreativnost. Vjerujemo da će tako biti
i ubuduće.
Pojava ove Monografije sastavni je dio Programa za
obilježavanje pedesete godišnjice rada, koga je uglavnom finansirala
Evropska unija. Ovo je prilika da im se javno zahvalimo.
Knjiga osim pregleda pedesetogodišnjeg rada Pozorišta i cjelokupnog
repertoara, sadrži i biografije, da kojih smo mogli doći, sudionika
koji su u proteklom periodu stvarali povijest Pozorišta lutaka i
dali manji ili veći doprinos radeći u njemu ili sarađujući sa njim.
Na ovaj način zahvaljujemo svima, koji su za proteklo vrijeme radili
u Pozorištu lutaka, čak i one najmanje, često zaboravljene poslove,
i na taj način doprinijeli da se sačuva njegova samobitnost i visok
ugled.
1. ”Vjesnik”, Zagreb, 29.12.1989.
2. ”Mostarsko jutro”, br, 6, Mostar, 24.11.1992.
3. ”Oslobođenje”, KUN, str. 7, Sarajevo, 4. i 5.12.2002. |
|
|
