Š. S.
DUHOVNOST
BOGOMOLJA
Uz mostarsku izložbu Vesne Oborine |
|
Uvaženi gosti, poštovane dame i gospodo, cijenjeni skupe! Uistinu
je sretna okolnost da se večeras u prostoru koji bješe sastajalište
one sjajne književno spisateljske elite grada Mostara na čijoj se
slavi i danas, kao na toplom ljetnom suncu, odmaramo i uljuljkujemo
ponosno se hvaleći na tadašnje perjanice pisane riječi iznjedrene u
vali iz koje je gotovo nemoguće bar zakratko otići, praznuje
duhovnost, naglašena duhovnost kao neprekidna karakteristika i
osobina našeg grada.
Okupljeni na ovom mjestu sa plemenitom i iskrenom željom da upravo
na Vaskrs pokažemo spremnost da zajedničku budućnost gradimo
kroz dijalog, pomirenje i suživot, cijeneći dakle duhovnost i
vrijednost srpske pravoslavne crkve u isto vrijeme poklanjamo
se slikama magistra doktorice Vesne Oborine, nastalim kao
izraz umjetničke imaginacije i njene duhovnosti.
|
|
Dolaske naše Vesne u svoj rodni Mostar, pa makar te
posjete bile kratke i povremene, doživljavam kao regeneraciju grada
i pokušaj da mu se u okrilje vrate njegova djeca rasuta po
bjelosvjetskim polisima i zabačenim pokrajinama, spremna da podijele
zajedničku nam nevolju ali i da učine značajan napor ka ponovnim
uskrsnućem tradicionalnih vrijednosti koje su Mostar činile
specifičnim i neponovljivim gradom. U njenom, i dolasku svih drugih
Mostaraca treba prepoznati raniju puninu življenja, nadopunu
svoje sreće i obogaćenje gradskih vrijednosti.
Večeras nam se gospođa Vesna Oborina predstavlja sa
tridesetak likovnih radova nastalih posljednjih godina.
Već na prvi pogled uočljivo je da su svi izloženi radovi, bilo da je
riječ o akvarelima, laviranom tušu ili suhom pastelu kao tehničkim
karakteristikama odnosno korištenim tehnikama u procesu nastanka
slika, tematski vezani za sakralne objekte srpsko pravoslavne,
islamske, katoličke i judističke provenijencije, čime se jasno
naglašava njena zaokupljenost kada se govori o objektu opažanja iz
koga se pobuđuje osjećaj.
U knjizi Konrada Fidlera, dragocjenom udžbeniku za
prosuđivanje djela likovne umjetnosti, između ostalog se kaže da se
osjećanje ne može zamisliti bez opažanja ali da se osjećanje isto
tako javlja i kod čovjeka sa slabo razvijenim smislom za opažanje.
To će reći da se umjetniku osjećaji javljaju od najpovršnije
predstave koje potiču od spoljnjeg opažanja.
Visinu svog umjetničkog ega Vesna Oborina dostiže u onom
trenutku kad se uzdiže iznad stanovišta pobuđenih osjećaja izazvanih
vizurama i harmonijom vertikala sakralnih objekata koje nam se ovdje
ukazuju u svoj svojoj raskošnosti i poetičnosti, prepuštajući se
jasnoći i intenzitetu duha. Sačuvavši tako objektivitet
interesovanja ona se prepušta transponovanju osjećaja nanoseći
nježnim potezima boju iza koje se krije njen unutrašnji svijet.
Da nije bilo našeg jučerašnjeg razgovora, pitanje je sa koliko bi
umješnosti i realnosti uspio sebi protumačiti šta se u suštini krije
iza ovih slika prepunih veduta gradova, mjesta i sela dinarskog
dijela Mediterana. Slike su nastale prilikom putovanja po
krševitim predjelima Crne Gore i Hercegovine u oazama
ljudskosti i drevnih zdanja u kojima se čuju molitve skrušenih, a
potpuno svojih monaha i monahinja, kaluđera, redovnika, časnih
sestara, starih muslimana i rabina.
U dubini ovih slika krije se duša Vesne Oborine, duša koja,
zasigurno, ne bi bila otkrivena nikada da nije bilo odlaska iz
rodnog Mostara. Vesna je krhka i osjetljiva, sklona
spiritualnosti i svijetu okrenutom visinama. Nju zanima svijet iza
zidova manastira i samostana u kome spiritualnost stoji na tronu kao
suvereni vladar i potpuni izraz jedinke. Shvatila je svo prokletstvo
savremenog čovjeka, sve devijacije civilizacije, ali i univerzalne
vrijednosti iskonskih spiritualnih kanona.
|
|
Njene slike su lepršave, magličaste, gotovo nepostojane. Materija je
tu da istakne nematerijalnost, duhovnost i okrenutost ka onom što je
iza, što se nagovještava. U jednostavnosti i ogoljelosti objekata
krije se iskonsko bogatstvo čovjeka okrenutog Bogu.
Kada se ovo ima u vidu jasno je kako ogoljeli pejzaž oko bogomolje
postaje raskošan sa samo nekoliko stoljetnih čempresa podno kojih se
kriju krstače davno preminulih monaha, franjevaca i miljevi bašluci
hodža.
Ostroški manastir svojom bjelinom pročelja uokvirenim u kameni masiv
isijava snagu centra duhovnosti odolijevajući svim ideologijama,
filozofskim pravcima i društvenim mijenama. Pastel koji umjetničkom
imaginacijom autora plijeni pažnju ukazujući na njenu sposobnost
izraza i kroz tehniku pastela što je na prethodnoj izložbi u ovom
istom prostoru potvrđeno kroz sliku Stara violina.
Vesna nije posegla za džamijom i crkvom, samostanom i sinagogom zato
da se dodvori, da aktuelizira temu. Oborina je to uradila sa
namjerom da akcentira suštinu kako je Bog jedan za sve ljude svijeta,
a da su samo različiti njegovi nazivi i načini molitve, i kako
upravo u toj različitosti treba tražiti vrijednost a ne nepremostive
antagonizme.
(Prigodno slovo na otvaranju
samostalne izložbe mr. dr. Vesne Oborine na Vaskrsnom prijemu u
galeriji ”Čorović” u Mostaru, 27.04.2003.) |
|
|