Kada su se
lijepo složile
te riječi
kada su u toj dubini našle
svoje pravo mjesto
nježno ih je obgrlila paučina
U tami sve postaje
prašina
Mome brodu nasukanom
uz strašnu lomljavu
na hridi
više nisu trebali
kapetan, kompas
niti posada
Pokušah se izbezumljeno i teturavo
domoći obale
dok se daleko, daleko
obasjana posljednjom sunčevom milošću
sretno udaljavala
malena barka
Njeni sigurni veslači
potpomognuti dobrim vjetrom
nisu morali promašiti smjer
A meni se više ništa
nije moglo dogoditi
I dok sam tako nepomično ležala
prekrivena valovima, školjkama i pijeskom
do mene je dopirao
jedino pomiješan miris soli, ruzmarina i lavande
Na razvalinama nekada raskošnog zdanja
stvaran je bio samo krik galeba
i moja misao
da si ti sada miljama udaljen
spašen i spokojan