I.
PJESMA O PRAZNINI
nakon posljednjeg artiljerijskog napada

Praznina je bez riječi i nade.
Prazna misao a refleksi rade.

Praznina je istinita tmina.
Nespoznata visina. Dubina.

Praznina je hod u nepoznato.
Ništavilo i iskonsko blato.

Praznina je određeno stanje.
Nakon što je ustuknulo znanje.

Praznina je sasvim jasne boje.
Nevidljivi rubovi je kroje.

Vidljivi su sada krv i blato.
U praznini podloga za zlato.

Pitanjima odgovor je zato.

II.
SVEPRISUTNI
LEBDEĆI
ZNACI PITANJA
s natuknicama za
odgovore

Gdje su oni koji su sve znali?
Kojima su slijepo vjerovali?

Gdje su sada najveći sinovi?
Svog naroda orli? Sokolovi?

Gdje su ptice, sinje kukavice?
Postadoše kučine i trice.

Ostaviše narod bez ičega.
Sad, konačno, može imat svega.

Sve to što su predstavljali oni.
Sada kao ništavilo zvoni.

Sve to što su željeli da budu.
Pokazuje narod kao ludu.

Stalna im je i vrhovna bila:
Da je narod besplatna kobila.

Pa i novi pristižu bez duše.
Preostale iluzije ruše.

Narod pita ko su sada ovi?
I čudi se:
Zar su svi nitkovi?

III.
OD
IDOLA
DO
VOLA
Narodu,
kao besplatnoj budali

Velika je narod luda,
Bez idola ne zna kuda.

Bez njihove nadmenosti,
Ne zna naći svoje kosti.

Bez njihove brutalnosti,
Ne bi znao nožem bosti.

Da ne vidi njinu njušku,
Ne bi mog'o dići pušku.

Kad im narod čuje riječi,
Ko će u zlu da ga spriječi?

Kad ih narod dobro shvati,
Počne drugi narod klati.

Kad ih narod razumije,
Više prestat ne umije.

I na kraju, od svih zala,
Narod legne na dno kala.

Ako, ako, kažu oni,
Kad je besplatna budala.