Prije dva dana, u
Zagrebu, je prestalo da kuca srce plemenitog čovjeka teatra i
teatrologijske misli uopće, Petra Brečića. Jedan od najuglednijih
teatarskih kritičara, žurnalist prestižnog renomea, urednik
redakcije ”Kulture”
Prvog programa Hrvatskog radija. Petar Brečić rođen je 1935. godine
u Glavini Donjoj kod Imotskog. Po okončanju splitske gimnazije
studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Ako je netko obilježio teatrologijsku
misao, poglavito onu govornog radijskog karaktera, onda je to Petar
Brečić. Na stotine teatarskih kritika, eseja, prikaza, na recentnu
kazališnu produkciju, ali i bilježenje o svemu onom što je naša
teatarska prošlost i zaleđe značajke su onoga što je svojim djelom,
a ponajprije svojim misaonošću i teatarskom lucidijom, Petar Brečić
ugradio je u građevinu monument hrvatskog kazališta. I danas pamtim
njegove lucidne dramaturške analize za kazališne projekte
najistaknutijih hrvatskih redatelja - para, Kunčevića, Juvančića,
Selema, Radića, Durbešića, Mesarića, njegovu do kraja
”uglačanu”,
gracilnu suradnju sa jednim od najvećih režisera koji je stvarao na
južnoslavenskom tlu posljednjih decenija - Paolom Mađelijem.
Uz Dalibora Foretića,
Petar Brečić je bio ona okomica kritičke misli koja je, upravo,
našem bosanskohercegovačkom teatru dometala potrebnu europsku
predikatizaciju, naravski kada smo to zasluživali. Njegovi govorni
eseji iskazani o bosanskohercegovačkim predstavama, na Pozorišnim
igrama u Jajcu, Susretima pozorišta u Brčkom, Sterijinom pozorju, a
posebice MES-u bili sa: ona dominanta preko koje niti jedan govornik
i ocjenjivač poslije njega, nije lako prelazio...
Poseban doprinos dao je
razvoju MES-a i zato će Brečić kao kritičar; ali i kao dramaturg
pojedinih ostvarenja, biti zanavijek zapisan u anale našeg teatra.
Brečićeva osvjetljenja
pojedinih teatroloških problema ona su crta ispod koje suvremena
hrvatska teatrologija ne može ići; a koju će se generacije što
dolaze morati dobro potruditi da nadmaše, u najboijem slučaju tek
dosegnu. Domoljubni pristup čestitog hrvatskog kritičara nije mogao
nikada zanemariti široke obzore svoga osobnog a uzornog klasičnog
obrazovanja (Brečić je bio jedan od najboljih grecista u
Hrvatskoj!), pa smo sigurni da možemo konstatirati kako to veliki
kozmopoliti u osobi hrvatskog kritika kako je to sjajan
predvoditelj, čovjek širokih vizira i jedan od rijetkih kritičara
čiju su baroko variranu misao i riječ prihvatali i naugledniji
urednici i časopisi Engleske, Francuske, Njemačke...
Smrću Petra Brečića
hrvatska teatrologija i recentna kritička misao izgubili su
Korifeja, znanost sjajnog znanstvenika, a mi, članovi teatarske
obitelji, jednog od svojih odličnika.
(Fragment iz knjige
PROSPEROV ŠTAP u Sarajevu) |