Senad Duran
NAD OTVORENOM RANOM PLANETE
Nijaz Abadžić: Doba ekologije, Sarajevo 2001. |
|
Ne znam zašto, kada sam se latio pera
da pokušam predočiti čitaocima kakva je knjiga
”Doba
ekologije”
napisana rukom Nijaza Abadžića, čovjeka čije znanje o tom dobu je
prešlo u transcendentalnu sferu najdubljeg osjećanja, onoga što
danas nosi dubok i lijep naziv ekologija duše, prisjetio sam se
Foknera, ne toliko da Abadžićevu ranjenu planetu Zemlju povežem sa
onom neodgonetljivom sintagmom ima nešto ranjeno na Jugu, već zbog
začudne misli da iskoristim moćnu sveobuhvatnost njegove beskrajne
rečenice, koja traga i za onim najmračnijim, bizarnim, izopačenim i
skrivenim, bolje reći prikrivenim zavjesama svakodnevnice, koja se
kod samog Foknera svija u sumornu spiralu, bez želje da krene u
druge svjetlije prostore, što ja, svakako, ne mogu izbjeći u
predočavanju Abadžićevog ekološkog horizonta ispunjenog smogom,
kiselim kišama i maglama, razornom moći industrijskih aždaha koje
bljuju plamen i otrov, morbidnim i groteksno-tužnim navikama
razmaženih i uobraženih stvorova, koji sami za sebe tvrde da nisu
ništa više od piona na tržišnoj tabli, horizonta na kojem Abadžić
pali i razmješta i vatre optimizma i nade, primordijalne snage
Života koji neshvatljivom upornošću i strpljenjem, tim jedinim
oružjima u odbrani od smrti, oblikuje planetu, kroz igru koja je tek
božanska potreba da hladni razilazak zvijezda i galaksija u širećem
mjehuru svemira ima neki smisao, |
|
Jer knjiga Doba
ekologije
Knjiga je o dobu
koje će potrajati
Onoliko koliko ćemo
mi živjeti
Jedno duže vrijeme,
svakako, i životariti
To je knjiga o
najčistijoj vjeri i najtežem svetogrđu
O ekološkom
trojanskom ratu koji se odigrava
U kojem je slavna,
bogata i opkoljena Troja
Planeta Zemlja
Galaktička utvrda
života
Koja uistinu može
biti razorena
Najsigurnije,
svakako, po planu lukavog Odiseja
Da Zemljani sami
unesu smrtne neprijatelje,
|
|
Ako ne bude drugačije |
|
I upravo je to ono što
Abadžić iskonski i lapidarno pronosi kroz svoje Doba, uprkos svemu,
to je vizura neminovnog duhovnog ekološko - etičkog talasa koji će
se, koliko sutra, biblijskom snagom valjati kroz bizarnu pustoš
industrijsko - tehničkog svijeta, talas čiju strukturu čvrsto drže
ledeni demoni vrhovnih zakona Univerzuma, isuviše neumoljivi i
razorni da bi se ostavili ogoljeni i bez one veličanstvene vjere u
ljubav kao čin čudesnog prihvatanja beznadežnosti, talasa kao
nagovještaja izlaza iz paklenih krugova rasipništva i bjesomučnog
trošenja planetarnih zaliha stvaranih milionima godina, kroz
avanturu koja će tek početi na Zemlji
|
|
O novom evolucionom
procesu
O sintezi duhovne
mase
Za životne oblike
svijesti
Na koje zvijezde
strpljivo čekaju
|
|
Pošto je to jedini
izlaz, pošto već jezivo odzvanjaju zvona za životnim vrstama koje su
uništene, pošto više nema prostora koji nije zagađen, pošto su, kako
pjesnik apokaliptički upozorava, zagađene i prve suze novorođenčeta,
i mi ne trebamo pitati za kim zvona i dalje uporno zvone, ona zvone
za nama i za našom Zemljom
Ako ne bude drugačije
A to je fundamentalni imperativ
”Doba
ekologije”,
ili promjena ili nestanak, i slijedeći logiku živog Nijaz Abadžić
dobro zna šta valja učiniti, skupiti na jedno mjesto elemente
ekološke svijesti, staviti ih u tanano i suptilno međudejstvo, oni
će već naći načina da se umnožavaju, da se dopunjuju i usavršavaju,
da stupe u aktivnu ravnotežu sa okolinom, koja može uzimati što
poželi, ali mora i davati kada to ne želi, u svakom slučaju, oni će
umjeti i znati ono što mi za sada ne možemo i ne znamo, jer treba
vjerovati da u prostoru duha i svijesti vladaju viši zakoni,
uzvišeniji i od bioloških zakona, koji proizvode život masovno u
jedinkama kojima je suđeno da se bore i propadaju da bi vrsta
trajala i usavršavala se, treba se nadati da je u sferama ekološke
svijesti zarobljena prastara snaga samoodržanja, dok sve drugo može
biti odgovor i trijumf nad svim zalima nezajažljive i rasipničke
civilizacije, sve drugo može biti
|
|
Prostor beskrajne
slobode
Za beskrajnu glad
duha
Koji čuva čudo
Univerzuma
Planetarni kamen
Orošen životom
U ovo divno jutro
našeg Svemira,
|
|
I ne teba biti
drugačije... |
|
|