Poštovana i uvažena porodico Ćišić, cijenjena rodbino, dragi prijatelji, uvaženi gosti!

Imao sam veliku privilegiju da sarađujem i prijateljujem sa čovjekom visokog obrazovanja, posebno umjetničkog, čovjekom koji je sav životni vijek posvetio razvoju i podizanju duhuvnosti u svom voljenom gradu i širim prostorima.

Pripala mi je dužnost da vam iskažem dio bogatih biografskih podataka koji najbolje govore o vrijednostima ovog za sve nas humanog i plemenitog čavjeka. Njegov stoicizam, mudrost i osjetljivost na životne probleme zračili su posebnom (helioskom) svjetlošću koja ga je činila izuzetnom ličnošću, vrijednom uzvišenog poštovanja.

Dragi Safete, kad smo saznali za Tvoju iznenadnu smrt, pokušaji da to ne povjerujemo ostali su samo naše želje. Negdje podsvjesno kao da smo htjeli da odložimo to saznanje, da ne povjerujemo da smo Te zauvijek izgubili, da smo izgubili prijatelja, vrijednog i vedrog čovjeka koji je zračio dobrodušnost na sve nas, čovjeka koji je volio da intenzivno živi i koji je znao da prenosi bogata, životna i intelektualna iskustva u svom okruženju.

Sva moja nastojanja da Tvoj plodonosni kulturni rad stavim u šire okvire vraća me Tvojoj neizmjernoj ljubavi - pozorištu kojim si bio opsjednut gotovo cijeli život. Pozorište i Ti bili ste nerazdvojno jedinstvo, jer priča o mostarskom pozorištu je priča o Tebi.

Velika vrijednost Narodnog pozorišta, kao kulturnog hrama, koji je opčinin cijeli grad je i činjenica da nikada nije hio nacionalno opterećen, već razlikama nacionalnih obilježja inspirisan i ponosan, što je i Tvoja velika zasluga.

Uvijek si hio pobornik kulturnih autizama i govorio da kultura ne smije da poznaje granice, a to si često apostrofirao u ovom teškom i složenom vremenu u kome još odbacujemo sile mraka i težimo izgradnji pomirenja, tolerancije i suživota.

Svojim imenom i predanim radom ušao si u istoriju svoga grada zaslužnog da Mostar postane žarište kulturnog duha i stvaralačkog zanosa, jer si ispoljio visok nivo inicijative vizionarstva i kreativnosti i u njihove temelje ugradio svu svoju ljubav i umijeće, što si činio do posljednjeg dana savjetima, oštrom kritikom, upozorenjima i prijedlozima. Ostala su mnoga napisana i iskazana svjedočanstva o Tvojoj stvaralačkoj ulozi kad je riječ o razvoju, dostignućima, umjetničkom nivou i kreativnom djelovanju mostarskog Narodnog pozorišta i ukupne kulture grada Mostara.

Pomajući izdavanje monografije o pedesetogodišnjem radu i djelovanju Narodnog pozorišta zaokružio si značajan period rada pozorišta za što je vezano i Tvoje životno djelo.

Bio si radin, precizan, analitičan, sistematičan, uporan, strpljiv i duboko human sa istančanim osjećajem i sluhom za lijepo i korisno, intuitivno blizak umjetničkim vrijednostima.

Ti si najveći dio svoje energije usredsredio na kulturni razvoj svoga grada kojeg nisi napuštao ni u njegovom najtežem vremenu. U najtežim danima kada je bio u pitanju opstanak Tvoga grada na beznađe si odgovarao kulturom što je davalo snagu da ljudi izdrže u mostarskom paklu. Tada si reaktivirao rad Narodnog pozorišta, kulturnih grupa i predavača potiskujući ružno vrijeme u kojem smo bili zatečeni, a po završetku rata Tvoj duh je bio stalno aktivan i dao je neprocjenjiv doprinos za ponovnu kulturnu afirmaciju grada Mostara.

Ti si vodio brigu o svemu. Pozivao si i dovodio u Mostar iskusne i poznate kulturne stvaraoce, tragao si za potencijalnim talentima i vjerujući u mlade kulturne animatore pokretao inicijative za njihovo stipendiranje, jer si u njima prepoznao buduće nosioce kulture grada Mostara.

Dao si inicijativu za pokretanje dječije scene, osnovao si eksperimentalnu scenu ”Studio 64”.

Bio si jedan od inicijatora formiranja Simfonijskog orkestra, Muzičke škole i baletskog odsjeka. Od svih ljudi koji su živjeli i stvarali u Mostaru, a da su svojim angažmanom bili uključeni u muzički život Mostara, najveći doprinos dao si upravo Ti, jer je prvi organizovaniji rad na razvoju muzičkog života Mostara vezan za Tvoje aktivnosti u KUD - ”Abrašević” kada si formirao muzičke sekcije mandolinskog i tamburaškog zbora, pjevačkog hora i ustoličio Muzičku školu I i II stupnja u Mostaru, a potom i simfonijski orkestar čime je grad Mostar stao uz bok velikim kulturnim centrima.

Ustoličio si također književnu nagradu ”Aleksa Šantić”, inicirao si Šantićeve večeri i Mostarsko kulturno ljeto.

Na spisku društvenih funkcija koje si vršio od 1944. godine do danas nalazi se tridesetak značajnih ”zaduženja”, a u ratu si po vrletima bosanskih planina, u predahu borbi, prosvjećivao narod i borce.

U svojstvu poslanika Republičke skupštine, predsjednika raznih odbora i fondova, za kulturu i umjetnost, dao si veliki doprinos formulisanju Zakona iz oblasti kulture, ukazivao na propuste, branio stavove i principe važne za razvoj te ”nježne biljke” - kako si nazivao oblast kulture, umjetničkog stvaralaštva. U ulozi mostarskog baštovana - entuziaste, zalagao si se čitav svoj život za stvaranje povoljnog tla i atmosfere za uzrast te ”nježne biljke”.

Za svoj predani rad dobio si više priznanja među kojima su značajna: Orden zasluga za narod, Orden rada, Orden bratstva i jedinstva, ”14. februarske” i ”27. julske nagrade”, Zlatne plakete ”grada Mostara”, Zlatne medalje Saveza amaterskih društava, Povelje za obilježavanje 400-te godišnjice Viljema Šekspira, Zlatne značke i statue Sterijinog pozorja i Povelje Narodnog pozorišta Sarajevo.

Bio si član kulturne sekcije pri UNESCO-u, član komisije za održavanje Dubrovačkih ljetnih igara, član komisije za izgradnju Partizanskog spomenika i obavljao si čitav niz funkcija u sferi kulture i obrazovanja. Posljednja funkcija koju si obavljao bila je na dužnosti savjetnika za kulturu u kabinetu gradonačelnika Mostara gdje su Tvoje sposobnosti i entuzijazam ponovo došli do izražaja.

1984. godine odlaziš u penziju, samo prividno, jer Tvoj neumorni stvaralački duh ostaje u službi pravljenja urbanog grada opsjednutug kulturom.

Dragi naš Safete,

Tvoje djelo je veliko i trajno. Ono grad Mostar, njegove građane i Tvoje najbliže prijatelje i saradnike obavezuje da čuvamo uspomenu na čovjeka koji je svoju životnu misiju završio plodonosno i iznad svega dostojanstveno, što Te i čini izuzetnom ličnošću.

Otišao si kao kulturni bard Mostara i obavezao nas da čuvamo uspomenu na Tvoj plemeniti lik, kao što si govorio, u životu je sve prolazno, a sjećanja čuvaju svijet.

U ovom trenutku boli možemo Ti obećati da ćemo sačuvati uspomenu na Tvoje djelo i nadahnjivati mlade generacije vrijednostima koje su Te krasile.

Vjerujem da će neki mostarski umjetnik, inspirisan likom i djelom velikog Mostarca, pretočiti Tvoj lik u bistu koja će stajati u Narodnom pozorištu uz velikane jednog nezaboravnog vremena.