Zaustavio buru stari zid,
nitko mu nije rekao hvala;
ni bajam u zavjetrini
(što prije proljeća cvjeta),
ni gušterica posustala
u kojoj dršće pola moga svijeta.

Podupirem plećima zid trošni.
Bura združila svoje zvijeri,
nasrnula na gnijezdo u krošnji.
Strah svoj ptica krikom mjeri.

Zaboravljen zid u vrhu bašče
otkrio grudi prema jugu.
Ako se sunce izmakne - past će
Proljeće u moju tugu.

Paučina, mahovina i lišaj
sjedinjeni i zidu starom,
pomažu mu da vjetrove stiša
dok proljeće leprša nad Mostarom.