Nusret Omerika
KULTURNO-HISTORIJSKI
SPOMENICI
MOSTARA U NARODNOJ PJESMI |
Nakon
dobrovoljnog prihvatanja islama u 15. st.
Bosnjaci pocinju da zive novim oblikom
zivota na ovim prostorima izdvajajuci se
tako po mnogo cemu od drugih slovenskih
naroda koji su ih okruzivali. U vrijeme
turske vladavine Mostar
je izrastao u prepoznatljiv grad na
cjelokupnom prostoru Balkana pa i sire, a
njegov privredni, kulturni, prosvjetni i
ekonomski uspon pocinje u 17. st. Kad su
cete bosanskog sandzak-bega Ise
Ishakovica zauzele Mostar on je
bio obicno seoce na lijevoj obali Neretve
da bi za vrijeme vladavine Osmanlija
postao sredisnji centar Hercegovine pa i
sire. Kulturno- historijski razvoj mu se
moze pratiti od 1477. godine kada je u
Popisnom defteru zabiljezeno da je imao
19 kuca (porodica) i jednog neozenjenog
zitelja.(1)
Veliki broj ljudi od pera i maca
poniklo je iz ovog grada, a na polju
literature i nauke Mostar je dugo godina
prednjacio u citavom Otomanskom carstu.
Preko cetrdeset knjizevnika na
orijentalnim jezicima zivjelo je i
stvaralo ovdje, ostavljajuci iza sebe
ogromno literarno blago, koje, nazalost,
jos uvijek nije dovoljno istrazeno. Alhamijado
pjesnistvo, takodjer, nije
zanemarivo, iako je slabije umjetnicke i
knjizevne vrijednosti. Treci tok
knjizevnog stvaralastva jeste narodna
epska i lirska pjesma koja je opjevala i
zabiljezila sve znacajnije dogadjaje i
licnosti u proteklih pet stoljeca.
Naravno, darovitost i masta narodnog
pjevaca razlicito su unoseni u odredjeni
motiv, sto se, opet, kasnije odrazavalo
na estetsku, umjetnicku, sociolosku i
stilsku vrijednost same pjesme. Neke od
kulturno- historijskih spomenika Mostara,
narocito dogadjaje vezane uz njih,
narodna pjesma je s puno emocija, bez
idealizacije forme rasvjetljavala, tako
otkrivajuci i samu etnicku, psiholosku,
sociolosku i materijainu stranu opjevane
licnosti. U ovom radu bice rijeci o
nekoliko najznacajnih kulturno-
historijskih spomenika vidjenih iz ugla
narodnog pjevaca i pjesme.
KARADJOZ-BEGOVA DZAMIJA
Karadjoz-begova dzamija je jedna
od najljepsih u citavoj Bosni i
Hercegovini. Iz natpisa koji se
nalazi uklesan iznad ulaznih vrata
vidljivo je da ju je podigao Mehmed
sin Ebu Seadetov 965. godine po
Hidzri ili 1557/58. i da
je bio poznat po svom nadimku Karadjoz
(crnook).(2) On je i jedan od najvecih
dobrotvora koje je Mostar zapamtio. Umro
je u Mostaru oko 1564. godine, a njegova
dzamija je usla u pjesmu i postala
poznata, osim po ljepoti i vitkoj munari,
po mladim mujezinima koji su sa
"bijela serefeta" posmatrali
lijepe djevojke, udovice, puscenice ili
nevjeste skoro dovedene, i tako
narusavali elementarnu postojanost i
namjenu munare sa koje se daje ezan i
poziva na molitvu, sublimirajuci Boziju
ljutnju u gromovima koji su je cesto
udarali i alem joj rusili.
O, dzamijo, Karadjoz-begova
O, dzamijo, Karadjoz-begova,
sto mi u te grom udara cesto?
Je l' u tebi st'jena od Budima,
je l' u tebi siromasko blago,
ili si se s haramom gradila?
Iz dzamije nesto progovara:
"Nit' u meni st'jena od Budima,
nit' u meni siromasko blago,
niti sam se s haramom gradila,
vec s' u meni djerzi mujezini.
Pa se penju b'jelu serefetu
i gledaju od vrata do vrata,
gdje ce vidjet' lijepu djevojku,
jal' djevojku, jali udovicu,
jali koju mladu puscenicu,
jal' nevjestu skoro dovedenu,
zato u me grom udara cesto!" (3)
Klikovala Hercegovka vila
Klikovala Hercegovka vila
sred Mostara, malog Carigrada,
vrh dzamije Karadjoz-begove:
- O, dzamijo, Karadjoz-begova,
sta si, kleta, bogu zgrijesila,
da te biju munje i gromovi?
Do tri put te vrijeme udarase,
sve ti alem na zemlju padase.
Ili ti je zemlja sirotinjska,
ili ti je kamen od vakufa,
ili su ti djerzi mujezini?
Iz dzamije nesto progovara:
- Nij' u mene zemlja sirotinjska,
niti mi je kamen od vakufa,
vec su meni djerzi mujezini"
Po noci se penju na munaru
pa gledaju cure po Mostaru
i nevjeste skoro dovedene.
Krivo uce i dzamiju bruce! (4)
CEJVAN-CEHAJINA DZAMIJA
Cejvan-cehajina dzamija se nalazi
nedaleko od Starog mosta neposredno uz
lijevu obalu Neretve, a sagradjena je
960. godine po Hidzri ili 1552./53.
U narodnu pjesmu je usla zato sto je
imala zlatan alem i bila pokrivena
olovom.(5) Nekoliko
razlicitih pjesama, ali sa istim motivom,
zabiljezilo je nestanak zlatne jabuke i
jamcenje lijepe djevojke, kcerke
gradskoga dizdara, za svoga momka, koji
pod teskim mukama priznaje da je ukrao od
zlata jabuku da bi skovao dragoj
belenzuke. U bosnjackoj narodnoj pjesmi,
bilo epskoj ili lirskoj, nije poznat
motiv kradje sa sakralnog objekta zbog
ljubavi, ali ovdje on svjedoci i
odslikava veoma emocijalno primjer
ljubavne zrtve zasnovane vjerovatno na
realistickom i istinitom dogadjaju. |
Ukrade se od zlata jabuka
Ukrade se od zlata jabuka,
sa dzamije Cejvan-cehajine.
Sve se jamci jedno za drugoga,
a sarhosi po dva za jednoga.
Za Aliju jamca ne bijase,
za Aliju, imamovog sina.
Za nj' se jamci lijepa djevojka,
l'jepa Hanka, gradskoga dizdara. (6)
Jamac djevojka
Onomadne, u petak u podne
ukrade se od zlata jabuka
sa dzamije Cejvan-cehajine.
Sve se jamci jedan za drugoga,
brat za brata, rodjak za rodjaka,
stari ljudi za svoje sinove.
Za Mujagu jamca ne imade,
za njeg jamci lijepa djevojka.
Nece jamca lijepu djevojku
vec Mujagu na muke metnuse,
za nokte mu cavle zadivali.
Kad Mujagi muke dodijase,
onda Mujo njima besjedase:
- Jesam ukro od zlata jabuku,
jesam skovo dragoj belenzuke!
Iza toga do nedjelju dana
iznadje se od zlata jabuka
u djeteta Cejvan-cehajina,
gdje se igra njome po sokaku! (7) |
|
 |
|
CEJVAN-CEHAJIN MEKTEB
U historijskom razvoju Mostara mektebi su
imali nezamjenjivu ulogu, jer su uporedo
s medresama sve do kraja 18. st. bili
jedine prosvjetne ustanove u kojima se
sticalo znanje. Za nas je posebno
interesantan Cejvan-cehajin mekteb koji
je bio podignut uz njegovu dzamiju prije
1554. godine i radio sve do 1945. godine.
U svojoj zakladnici Cejvan
je odredio da se trose po dva dirhema
dnevno za nabavku voca, ili ukoliko ovog
ne bude, raznih drugih slatkisa koji ce
se dijeliti djeci svakog cetvrtka poslije
podne.(8) Zato je ovaj
mekteb u narodu poznat kao "secer
mejtef" u kome je ponekad
ucilo po tristo djevojaka i cetiristo
mladih momaka, postao temom nekoliko
lirskih pjesama, koje su, opet, svaka na
svoj nacin opjevale dogadjaje u njemu i
okolo njega, a posebno ljubav izmedju
Omer-efendije i kalfe mlade Umihane.
U Mostaru secer-mejtef kazu
U Mostaru secer-mejtef kazu,
u njem uci trista djevojaka.
Hodza im je Omer-efendija,
kalfa im je lijepa Emina.
Pred njome su tri citaba bila.
Progovara lijepa Emina:
"Znade l' hodza, sto citabi kazu?
Jedan veli, da se hodza zeni!
Drugi veli: nemoj izdaleka,
treci veli: kalfu iz mejtefa"!
Progovara Omer-efendija:
"Hoces li me, lijepa Emina"?
"Hocu, hodza, prevarit te
necu"! (9)
U Mostaru sikli mekteb, kazu
U Mostaru sikli mekteb, kazu,
u mektebu trista djevojaka,
cetiristo mladih je momaka!
Hodza im je Omer-efendija,
kalfa im je mlada Umihana.
Pred njom stoji od zlata pestahta,
na pestahti tri nova citaba.
Hodza pita mladu Umihanu:
"Umihano, sta citabi kazu"?
"Prvi veli - da se hodza zeni,
drugi veli - nemoj sa daleka,
treci veli - kalfu iz mekteba"! (10)
CARSKA TABIJA (TVRDJAVA)
Carska tabija (tvrdjava) je
sagradjena u 17. st. na lokalitetu
Suhodoline i u njoj je bila smjestena
uprava policije i zatvor. Sa
Tabije je pucao top i dizan bajrak svakog
petka, o bajramima, i na sultanov
rodjendan, te prilikom dolaska na
prijesto sultana, kao i prilikom rodjenja
na carskom dvoru.(11) Posebno je dirljivo i toplo
opjevana u pjesmi "Zaljulja
se mostarska munara" gdje
je do izrazaja dosla ljepota glasa i
stasa Lakisica Fate cija
je pjesma odjekivala po krsnu Mostaru i
cula se sve do Carske tabije gdje je bio "gondze
Mehemede", i kome je
slusajuci pjesmu svoje jauklije carski
asker bivao laksi. U narodnim pjesmama
ispjevanim u Mostaru i o Mostaru, cini
se, ipak, da je u ovoj pjesmi Tabija
dobila svoj najljepsi jezicki, stilski, i
emotivni izricaj.
... Progovara Lakisica Zlata:
"Ne kuni me, moja mila majko,
Ja ne pjevam pored mujezina,
Nit' softama dertove razbijam.
Kad zapjevam s Luke na Carine,
Pjesma jeci do carske tabije,
Do onijeh carskijeh nizama.
Medj' njima je gondze Mehemede.
Kad zacuje pjesmu na tabiji,
On se sjeti svoje jauklije,
Jauklije Lakisica Zlate
Sto ga ceka tri godine dana,
Dok joj Meho iz askera dodje... (12)
CIRICA HAN
Pice pili age Mostarani
Po tenhanu u Cirica hanu...
Ovako narodna pjesma predstavlja
jedno od sastajalista mostarskih
aksamlucara koji su provodili i dangubili
sate i sate u ovom objektu lociranom na
Luci nedaleko od lijeve obale Neretve.
Kao i druge gradove u Bosni i Mostar su
za vrijeme turske uprave krasili hanovi
koje je Austrija ubrzo po dolasku
porusila. Spomen Cirica hanu
nalazimo u ljubavnoj pjesmi "U
Mostaru pred Cirica hanom" koju je
1932. godine objavio N. Buconjic
u Napretkovom kalendaru kao i u epskoj
pjesmi "Pogibija Culekova" koju
je objavila Bosanska vila od 28.2.1906.
godine.
U Mostaru pred Cirica hanom
U Mostaru pred Cirica hanom
Prodaje se lijepa djevojka;
Kupuju je svi Mostarci redom
A niko je kupiti ne moze.
Govorila lijepa djevojka:
"Zalud vama svi Mostarci redom,
Niko mene kupiti ne moze
Jer ja n'jesam roba na prodaju
Vec djevojka koja ceka momka:
Otiso je robu kupovati
Preko sinja mora u Mlecima.
Kad se dragi iz Mletaka vrati
Bez ijedne pare i dinara,
Dacu njemu srce iz njedara".
Pogibija Culekova
... Pocese se age sastajati
U Mostaru u Cirica hanu
Mrku piju kahvu iz fildzana
I zestoku mostarsku rakiju
O svacemu zbore i govore
................
Taman oni u rijeci bili
Doklen stade tutanj niz carsiju
Dok evo ti zorna bega mlada
Sa sred Gacka Cengica Dedaga
Razja' ata pred Cirica hanom
Pa na balcak navalio ruku...
BISCEVICA COSAK
I ovaj kulturno- historijski
objekat se nalazi uz lijevu obalu
Neretve, sagradjen je krajem 18. st. i
jedan je od najljepsih koje je podigla
Turska carevina u Mostaru. Na
veoma neuobicajen nacin opjevan je u
narodnoj pjesmi "Ale-pehlivan i
Morica Begaja" koja govori o dolasku
nekog Ale-pehlivana u
Mostar i njegovoj igri na konopu od
bijele Halebine kule do
bijela coska Biscevica
iz koga ga je posmatralo devet djevojaka,
a medju njima i Begaja Moric
Alaj-bega zbog cije ljepote
veliki pehlivan gubi ravnotezu i pada u
zelenu travu. Varijantu ove pjesme s
identicnim likovima objavila je prof.
Dzenana Buturovic u knjizi "Morici"
1983. godine pod naslovom "Pehlivani
pod Gradisko pali". Ovom
prilikom, ipak, donosimo u cjelosti
pjesmu koja je opjevala nesvakidasnji
dogadjaj u nasem gradu. |
 |
Ale pehlivan i Morica Begaja
Sokolovi Savu preletise,
Pehlivani u Mostar dodjose,
U cetvrtak tenefe popese,
A u petak igru zapocese.
Igru igra Ale-pehlivane
Od bijele Halebine kule
Do bijela coska Biscevica.
U tom cosku devet divojaka:
Dvi muftine, a dvi kadijine
I cetiri Arif efendine
I Begaja Morica Alaj-bega.
Lipo igra Ale-pehlivane,
Al' je Ali noga postuknula,
Pade Ale u zelenu travu.
Dizalo ga malo i golemo,
Niko Alu dignut ne mogase,
Dok ne dodje devet divojaka.
Primice se Morica Begaja,
Pa govori Ali-pehlivanu:
"Ustan gore, Ale-pehlivane".
Za to Ale haje i ne haje;
Opet veli Morica Begaja:
"Ustan gore, draga duso moja,
Na poklon ti bilo lice moje".
Kad je Ale razumio rici,
On se skoci na noge lagane,
Pa je uze za bijelu ruku,
Odvede je sobom pred kadiju,
Pa je vinca sebi za ljubovcu.
Lip je s njome svoj vik vikovao,
A jos lipsi porod izrodio:
Dvije sceri i cetiri sina. (13)
Smrt pehlivan Alije
Dva sokola Savu priletise
I u Mostar haber donesose,
Da dolazi Pehlivan Alija.
Podigla se mostarska gospoda,
U subotu konope mecali,
U nedilju igru zamecali.
Igru igra Pehlivan Alija,
Gledalo ga malo i veliko,
Dvi unuke Ali kapetana,
I dvi ceri mostarskog vezira
I Rukija Dukatarevica,
I Djulsuma Defterdarevica,
Gondje Bejza Cengic Alibega.
Hiti ocim' Pehlivan Alija,
Na Bejzadu Cengic Alibega,
Ale pade, majstor mu dopade:
"Moj Alija zalosna ti majka
I do sad si iso po konopu,
Ali nisi pado sa konopa".
"Projdi me se majstor Pehlivane,
Gledec Bejzu Cengic Alibega,
Na njojzi mi oci ostadose
Ajin bejin bi od ovog svita".
Umri Ale, zalosna mu nane! (14)
Nastavak teksta |
|
