Majkl Ondaci
(Michael Ondaatje)
BERAC CIMETA
Savremena kanadska poezija |
Iz knjige, "Berac Cimeta" (The
Cinnamon Peeler: Selected Poems of
Michael Ondaatje, London, 1989. Picador).
Vecina ovih pjesama je napisana u Kanadi.
Nekoliko je nastalo u Sri Lanki.
"Tanki krov" je napisan na
Havajima. |
|
BERAC CIMETA
Kada bih ja bio berac cimeta
lezao bih u tvojoj postelji
i ostavio zuti prah drvene kore
na tvom jastuku.
Tvoje grudi i ramena bi mirisali
i ne bi mogla proci kroz pijace
bez zavjeta mojih prstiju sto
plovi oko tebe. Slijepi bi se
spoticali znajuci kome se primicu
pa mozes se kupati
i kisnicom iz oluka, monsunom.
Ovdje, na butini
na ovoj mekanoj livadi
susjed tvoje kose
ili brazda sto razdvaja tvoja ledja. Ovaj
glezanj.
Medju strancima bices znana
kao zena beraca cimeta.
Jedva sam te mogao pogledati
prije braka
nikad te dodirnuo
- tvoja znatizeljna majka, tvoja opasna
braca.
Potapao sam svoje sake
u safran, maskirao ih
kroz zadimljeni katran,
pomagao sakupljacima meda...
Jednom dok smo plivali
dotakao sam te u vodi
i nasa su tijela ostala slobodna,
mozes me zagrliti i oslijepiti od mirisa.
Izasla si na obalu i rekla
ovako ti
diras i druge zene
zenu kosaca trave, cerku onoga sto pravi
ljepak.
Pretrazivala si ruke
zudeci nestali miris
i znala si
kakva je
vajda biti
cerka onog sto pravi ljepak
ostavljena bez traga
kao obljubljena cutke
kao ranjena bez zadovoljstva oziljka.
Stomakom si dotakla
moje ruke
na suvom vazduhu i rekla
ja sam zena beraca cimeta. Pomirisi me. |
|
USVAJANJE
Zvanicna je potreba
isisati sve sokove iz mesa
onih kojima se divimo,
sadeci ih u mozgu, sebicno,
i poticuci vocke u usamljenim bastama.
Nauciti kako se sipa tacna mjerica
celika, jos mekanog i luckastog
prije nego sto pogodi stranicu.
Ugodio sam raspolozenje i zvuk
vec stogodisnjih mrtvaca, muskaraca i
zena,
veliki pas Emili Dikinson, Konradova
brada i
za sebe,
sklonio ih iz saobracaja istorije.
Posto sam okusio njihov mozak. Ili
oslusnuo
mokri zvuk samrtnog kasljucanja,
njihova ideja neokaljanog trenutka je
Sada.
Glasine kruze
glasine se prenose
posadjene su
dok ne postanu kicma. |
|
DRUGACIJI RAZLOZI
Tri oblaka i stablo
odslikani u glatkom
trbuhu tostera.
Kuhinjski prozor uplasen visi
smrskan ugrizima zime.
Mi smo u celiji
kulturne magije.
Stravinski urla za dorucak,
nase mlijeko je prah.
Napolju, bog Maj
pomjera stapic
da okrene vjetar i razbaca
sjene drveta i oblaka.
U trenu
skakucu pouzdane ptice
valjajuci hladnu travu.
Jos nije svijet covjeka.
Cistimo kante od pijeska
da zahvatimo jutarnju vodu,
taknemo zimske koprene
i pometemo uspavane moljce.
Dok djeca spavaju, skruzana
uz snopove slame,
dopire zamor miseva.
Pazljivo okrecem stranicu
da ne pokvarim ritam
tvoje glave
usnule u mom krilu,
gledam pokrete ispod kapaka
nemirne kao vatra,
Mi imamo ljubav i boga napolju
sve dok se led
ne pocne otapati
niz tamne skrivene vodopade
ili dok moja cerka
ne zapali jezero odbljeskom
svojih crvenih cipela. |
|
TANKI KROV
***
Tri dana stojis nepomican
radi mrvice mudrosti
i sve staje na pravo
ili na pogresno mjesto.
Govoris
ne znajuci da li serafin ili guja
treperi u tvome srcu,
gledas kroz prozor
trazeci tajni znak
sto gori nebom.
Rjesenje.
Ove zadnje godine bio sam siguran
da cu umrijeti. |
|
(SUBOTA)
Tri orahova stabla.
Jato uobrazenih gusaka
koje se provlace ispod ograde
i dogegaju na tratinu.
Stablo jabuke. Plavobijela kuca.
Svjestan ljepote slike.
Danas zelim pisati o "malim
stvarima",
one bi me mogle izbaviti
od sopstvenih nauma.
Iscitavam redove
o "kukavicluku" i
"lojalnosti".
Ne znam
da li je ovo davljenje
ili izranjam da udahnem.
Nocu
dajem ti svoju ruku
kao jos ziv les
izvucen iz vode.
***
Odlazimo
do surovih predjela na Zemlji
svuda malazeci moralne nedoumice.
Hoce li Dzon Vejn i Montgomeri Klift
odjaviti krdo
u Misuri ili Kanzas?
Nocas se naginjem preko Pacifika,
plave divlje svile
uokvirene kreaturama
koje
cok cok cok...
Moj iznenadni pokret
i tisina.
Postoje oni koji su unutra,
i oni koji gledaju unutra.
Maleni
kozni prsti nogu
grle casu. |
|
BASTE
za Dafni
Odselila si 64,
Gdje li sam bio ja?
- Negdje - i ozenjen.
(Svi su se ozenili 64).
Tada smo bili sto i danas,
ponekad
sretnu se hologrami,
mape buduce zemlje.
Cini se da smo satima
sjedjeli u tvom autu,
svitao je Sveti Valentin,
"moram stici na avion" - i
drzim ruzu za tebe.
Prica kao lagani ples,
slusanje muzike udvoje.
Od kada sam se razveo,
ne mogu vise drzati
sopstveni mozak u rukama.
Sjedim u dvorisnoj basti
nove mape,
u zdravlje terra nova.
Gledamo se
lagano koracajuci prema
i izvan svega
sto smo htjeli znati 64. |
Biljeska o prevodiocu:
Srdja Pavlovic je
esejista, knjizevni prevodilac i urednik
u reviji za kniizevnost Stone
Soup (London, Velika Britanija).
Njegove najznacajnije publikacije
ukljucuju: Mongolski Piktogram
(Naucna Knjiga, Beograd, 1989.); Zapadna
Ljuljaska (DaMaD, Novi Pazar,
1997.), i THRESHOLD: Anthology of
Contemporary Writing in Alberta
(University of Alberta Press, Edmonton,
1999.). Zivi i radi u Edmontonu (Kanada). |
|