Prof. dr Ismet
Dizdarevic
POJEDINAC U URBANOM
MILJEU
Kultura zivljenja i stanovanja |
U dusama pojedinaca
grad u kome zive se prelama na razlicite
nacine. Zdanja, trgovi, ulice se ne
urezuju u njima jednako. Percepcija istog
gradskog ambijenta ili istog zbivanja
izaziva razlicite nijanse emotivnog
dozivljaja u osobnim strukturama licnosti
pojedinaca. Ponekad se emotivna
reagiranja pojedinaca krecu od tihe sjete
do burne ekstaze. Hod u slijepoj cikmi,
pogled na ostarjelu kucu, popijena kahva
u kaldrmisanoj avliji budi, u intimnom
svijetu, jednih umilna sjecanja. U dusama
drugih isti prizori se dozivljavaju
ravnodusno, hladno a ponekad i odbojno.
Razlike u dozivljajima i ponasanjima
gradjana su ocite i u drugim, raznovrsnim
odnosima imedju pojedinaca i grada u kome
zive. Jedni se stalno iznova dive
neprolaznim vrijednostima grada a drugi,
iste rijetke vrijednosti grada, skoro i
ne percipiraju. I kada ih zapazaju
pitanje je da li znaju sto nose u sebi.
Zitelji grada ne reagiraju na isti nacin
i prema onome, sto je za njih, od osobne
vaznosti, sto izvire iz potreba za
intimnim zivotom, zivotom svojstvenim
samo njima. Zive, naime, u prostorno
jednakim stanovima, u slicnim stambenim
blokovima i u dosta, populaciono i
ambijentalno ujednacenim gradskim
kvartovima, ali ih, sudeci prema njihovim
stavovima i ponasanju, razlicito
percipiraju i emotivno dozivljavaju.
Ispoljavaju i razlike u uvidjanju
mogucnosti "kreativizacije"
svoga ambijenta stanovanja. Jedni nastoje
da sve ono sto cini njihov privatni zivot
ljepsim i toplijim to i ostvare. Drugi,
pak, nista ne cine, iako objektivno mogu,
da se i oni i oni koji ulaze u njihove
stanove, osjecaju zadovoljnim.
Ova razlika u ponasanjima gradjana se jos
izrazitije ocituje u njihovim odnosima
prema onom sto je izvan njih: u njihovom
kvartu ili, sire, u cijelom gradu.
Jednim, uopce, ne smeta neurednost,
ruznoca i, nerijetko, uzegli zadah
haustora u koje svakodnevno ulaze. Drugi
se, pak, svakodnevno nerviraju i ljute i
na susjede i na "mocne", ali
nista ne poduzimaju. Treci cine ono sto
mogu: ciste ispred svojih vrata, sade i
njeguju cvijece u dvoristu ili podsticu
druge da nesto zajednicki urade u
kultiviranju prostora stanovanja i svoga
ponasanja.
NEHAJ I
"POSELJACIVANJE" GRADA
Razlike u stavovima i ponasanju
pojedinaca prema gradu u kome zive, prema
njegovim institucijama i drugim
gradjanima ostaju, u uporedjenju sa
stavovima i ponasanju pojedinaca prema
"uzim prostorima" urbanog
stanovanja, skoro nepromijenjeni. Jedni
ispoljavaju sentimentalni odnos prema
svemu sto njihov grad cini onim sto on
jest, prema njegovoj arhitekturi, prema
njegovim pisanim ili nenapisanim
pravilima ponasanja, prema njegovoj
tradiciji i potrebnim promjenama. Cuvaju
njegova materijalna i kulturna dobra,
podrzavaju sve mjere i akcije koje
osnazuju i pospjesuju njegov uzviseniji
kulturni hod, brane ga od nasrtaja
primitivnog, profanog i duhovno
zagadjujuceg.
Drugi racionalno opravdavaju potrebu
odrzavanja kulturnog digniteta grada ali
nista, kao pojedinci, kao njegovi
zitelji, ne cine. Svoj stav, ponekad, i
verbalno iskazuju. Kazuju da to nije
njihova briga, da se to njih ne tice, da
nemaju vremena da se bave pitanjima
kulture grada, da oni mogu uraditi samo
nesto tamo gdje je za njih vazno: u
njihovom domu. Treci su nekorisni pa i
stetni. Njima ne smeta gradska necistoca,
nehaj i "poseljacivanje"
grada. Ne smeta im i ono sto
grad cini negradskim, sto skrnavi njegove
istinske vrijednosti, sto ga cini ruznim.
Ali ne samo da im ne smeta ono sto svakom
kultiviranom i humanom gradjaninu smeta,
vec i sami, svojim nakaradnim stavovima i
destruktivnim ponasanjem doprinose
ruiniranju njegovih vitalnih kulturnih
osnova. |
 |
Izrazitija potreba pojedinca za
stvaranjem najugodnijih uvjeta za
privatni zivot ne protivrjeci njegovom
sirem kulturnom aktivitetu, aktivitetu na
nivou grada. Siri kulturni aktivitet je
izlaz iz izolacije, osobne zatvorenosti
a, nerijetko, i sumnjicavosti. I kada
misli da je njegovo zatvaranje u cetiri
zida opravdano i tada je potrebno
preispitivanje sebe. Koliko je svjesna
izolacija od zivota grada za pojedinca, a
ne samo za grad, stetna? Vazno je
nastojanje svakog gradjanina da svoj dom
ucini ugodnim i emotivno toplim, da u
zdravoj atmosferi obitelji ostvaruje
svoju potrebu za individualitetom, za
privatnoscu. Ove osobe, u svom domu se
osjecaju sigurniji, slobodniji i
rastereceni od neprijatne grupne prinude,
bezlicnih komunikacija, averzivnih
susreta sa nezeljenim osobama.
Medjutim, postoji uvijek makar jedno
ali... Svjesna izolacija ne znaci i
stvarnu drustvenu izolaciju. Zatvaranjem
u cetiri zida, neke osobe, misle da su
presjekli svaku vezu sa onim sto je izvan
zidova. Ponekad vjeruju da su grad i
ljudi u njemu pa, cak, i komsija neki
drugi svijet, nepoznat i tudj. Bjezanje u
privatni svijet, zbog razocarenja u ljude
s kojima svakodnevno kontaktiraju
sluzbeno ili "bontonski", ili
zbog straha od neuspjeha u pokusaju
ostvarivanja prisnijih veza sa drugima,
moguce je samo u stanjima mentalnih
poremecaja. Prema tome, potrebno je i
moguce ocuvati svoj privatni zivot i
odrzati kontakte s drugim uskladjivanjem
individualnih potreba sa socijalnim.
Zdrav grad je jedna socijalna zajednica
koja, svojom unutrasnjom strukturom i
procesima kulturnog oblikovanja,
omogucava ostvarenje sklada
individualiteta i kolektiviteta. Na
ostvarenom skladu izrastaju i grad, kao
stabilni drustveni okvir i pojedinac, kao
"neokrnjeni" i dostojanstveni
individualitet. U ovom kontekstu, odnos
izmedju pojedinca, gradjanina i njegovog
grada je utkan u dinamicnijim,
psihosocijalnim relacijama. Pogresno je,
ovaj odnos, promatrati samo kao odnos u
jednoj od relacija: pojedinac ili grad,
pojedinac protiv grada ili pojedinac i
grad. Najbolji odnos, gledan iz
socijalnopsiholoskog ugla, je sadrzan u
sintagmi: pojedinac u gradu.
U tako shvacenom odnosu moguce je
ocekivati da ce svaki pojedinac, bez
obzira koliko je blizak jednom ili
drugom, iskljucivom vidu ponasanja,
ostvarivati istovremeno svoju
individualnu osobenost i svoje osjecanje
urbanosti. Ocito je da pojedinac nece
ocuvati svoj osobni individualitet
zatvaranjem sebe u cetiri zida stana ili
kuce i, u skladu s tim, izbjegavanjem
bilo kojeg vida kulturnog - aktiviteta u
gradu u kome zivi. Pojedinac
stvarno ostaje pojedinac kada se bori za
svoju individualnost u saradnji sa drugim
gradjanima. U tokovima i
efektima ostvarivanja zajednickih
kulturnih poduhvata pojedinac osmisljava
sebe, prosiruje i produbljuje svoje
kulturne vidike i dokazuje koliko, njegov
aktivitet, znaci gradu a koliko njemu.
KULTURNO BILO GRADA
U procesima razvijanja kulture urbanog
stanovanja aktivitet pojedinca, ispoljen
na bilo kojoj razini kulturnog odnosa, je
pozeljan. Da li ce biti u ulozi
konzumenta, prenosioca ili stvaraoca nije
od primarne vaznosti. Vazno je da osjeca
kulturno bilo grada, da grad dozivljava
kao "siri dom", da u njemu
nalazi dovoljno podsticaja i za svoj rast
i narastanje. Svaki gradjanin koji sebe
vidi u jedinstvu urbane razlicitosti,
koji sebe osjeca aktivnim sudionikom u
gradu, nastojat ce da i u zgradi, u
sokaku, u prometnoj ulici, u koncertnoj
ili kazalisnoj dvorani odrzi svoje
individualno dostojanstvo i svoju urbanu
svijest. Nastojat ce i da dise zivotom
grada, da utka sebe u lijepe i plemenite
tokove radi boljeg poimanja njegovog
iskona i onoga sto grad zna ili naslucuje
da dolazi. On ce se truditi da u njega,
ne remeteci njegove ustaljene norme i
obrede ponasanja, unese pozeljne promjene
i novine. Sve ono sto kulturno obogacuje
pojedinca osnazuje i pospjesuje razvoj
kulture urbanog stanovanja. Obogaceni
procesi kulture urbanog stanovanja
obogacuju, povratno, pojedinca novim
spoznajama. Obostrano
obogacivanje je rezultanta onoga sto
pojedinac, svojim kulturnim aktivitetom,
unosi u socijalni zivot urbane sredine
izvan sebe i sto on, iz promijenjene i
kulturno izraslije sredine, unosi u sebe.
U procesu ostvarivanja pozeljnih modela
kulture urbanog stanovanja, u savremenoj
socijalnoj psihologiji i antropologiji,
se ukazuje na potrebu razumijevanja
stanja i procesa akulturacije. U vremenu
u kome zivimo kontakti pripadnika
razlicitih kultura su, u odnosu na ranija
vremena, izrazitiji. Kulturni dodiri
pojedinaca ili grupa pojedinaca iz
ruralnih i urbanih sredina su postali
ozbiljan drustveni problem. Ukazuje se i
na konflikte koji izviru iz "kulturnih
kontakata" pripadnika
nacionalnih manjina i vecinskog naroda.
Pojave koje se javljaju na relaciji
primitivnih i civilizacijskih kultura
takodje su predmet posebnog
interesovanja. U jednom broju urbanih
sredina prisutan je strah od
"poseljacivanja" gradova,
posebno u uvjetima prisilne emigracije
zitelja sela u gradove. U toku agresije
veliki broj izbjeglica je nasao utociste
u vecim gradovima BiH a narocito Sarajevu,
Tuzli, Zenici i Mostaru. |
 |
U okolnostima nastalih promjena ponasanja
pojedinaca iz razlicitih kultura su
razlicita. Jedni se osjecaju superiornim
u odnosu na "dosljake",
drugi pokusavaju da shvate ozbiljnost
njihove tragedije i poteskoca koje iz
toga proizilaze u procesu njihove
adaptacije. Treci, bez ispoljenih
predrasuda i "gradjanskih
opterecenja", nastoje da proniknu u
njihov nacin misljenja i ponasanja i da
sagledaju ne samo negativno, sto bi moglo
proizaci iz procesa "mijesanja
kultura", vec i mogucnost
unosenja neceg pozitivnog u ustajale
standarde urbane kulture. Slicno se
desava na relacijama trajnih direktnih
kontakata izmedju pojedinaca nosilaca
zapadne kulture i pojedinaca, nosilaca
vjekovne bosansko- hercegovacke kulture,
kulture bosansko- hercegovackih gradova i
kasaba. Da li ce doci do asimilacije ili
pak do promjene u prvobitnim kulturama
nosilaca jedne ili (i) druge kulture je
pitanje za razmisljanje.
Tesko je predvidjeti moguce vidove
ponasanja raznih pojedinaca u raznovrsnim
relacijama koje postoje izmedju pojedinca
i grada. Moguce je ocekivati i
prihvatanja i odbijanja, sporazumijevanje
i konflikte, superiorne i inferiorne
stavove i ponasanja. Da li je moguce
sprijeciti nepozeljne ishode u
ostvarivanju pozeljnog procesa kulture
urbanog zivljenja u sadasnjim uvjetima?
Moguce je samo u uvjetima demokratske
atmosfere. U demokratskoj atmosferi je
moguce ocekivati i najpovoljnije
prihosocijalne uvjete za puni respekt
licnosti pojedinca bez obzira odakle je
dosao, iz kojeg kulturnog miljea je
izrastao, sta brani a sta zeli da
prihvati, sta misli o sebi a sta o
drugim.
U uvjetima uzajamnog
respektiranja razlicitih stilova
ponasanja moguce je ocekivati i
prihvatanje pozeljnih stilova
individualnih ponasanja koji proizilaze
iz kulture urbanog stanovanja. Opravdano
je pretpostaviti i spremnost pojedinaca
da, bez prinude, mijenjaju svoje
ponasanje koje nije u skladu sa pozeljnim
standardima urbane kulture i da, u skladu
s tim, preferiraju najprihvatljivije
forme odgoja i obrazovanja. Primarni cilj
odgoja i obrazovanja je razvijanje
svijesti o potrebi prihvatanja kulture
urbanog ponasanja kao sastavnog dijela
svoje licnosti. Od kulturno oformljene
licnosti moguce je ocekivati i
fleksibilne stilove ponasanja i umijece
uskladjivanja mnogostrukih relacija
izmedju razlicitih pojedinaca u jednom
urbanom miljeu. |
|
