Slovo urednikovo -
Alija Kebo
GLAVNI GRAD MRZNJE |
Vjerovatno, (zbog
mogucih drustvenih asocijacija) na
pocetku treba objasniti: otkud to
"glavni grad mrznje!"
Ali, naslov je zabiljezen na mostarskoj
Tepi gdje dvojica postarijih prodavaca
zivo komentarisu najnoviju incijativu da
Mostar bude glavni grad Federacije Bosne
i Hercegovine.
- Ako ti ga ovi, i ovoliki stranci ne
pritisnu ove sto i dalje hoce da dijele i
Mostar i Bosnu i Hercegovinu, onda cemo
ti ga mi, moj jarane, biti - glavni grad
mrznje i pasjaluka.
Prvi utisak moze citaoca da zavara, moze
zakljuciti da je to urednikov pesimizam,
ali istinski poriv govori da je to
pesimizam nade, vjere i miroljubivi zov i
zanos.
Istina, oni pridosli Mostarci reci ce: da
je grad vec podijeljen, negdje, u
Sarajevu, Splitu, Lisabonu..., dok oni
drugi, na srecu mnogo brojniji, kao
junaci iz bajke traze kameni cvijet
zivota i suzivota u ovoj
"vali", cvijet kojeg, doduse, u
ovom trenutku prvo treba, izmastati, pa
onda ubrati, sto mogu da cine samo
pametni i odvazni, spremni na kompromise
i odricanja. A:
Rane ce jednako boljeti
Zivot pocinje u muciteljici smrti
Pravi je nauk: voljeti
I zivjeti one sto su mrtvi... |
|
U medjuvremenu Redakcija
"Mosta" je dobila poziv
inicijativne grupe za organizovanje
Sabora gradjana Hercegovine u Sarajevu,
krajem aprila, ili sredinom maja 1999.
godine. U pozivu i nacrtu prve
verzije Platforme za ovaj svakako
znacajni i toliko neophodni skup, uz
ostalo stoji: "Takodje se na Saboru
zeli izraziti zajednicki zahtjev za
zaustavljanje procesa svojatanja i tihe
asimilacije istocne Hercegovine od strane
istocnog susjeda i zapadne Hercegovine od
strane naseg zapadnog susjeda. Istice se
potreba za cvrsce vezivanje Hercegovine,
kao neotudjivog dijela nase zajednice, uz
sve razvojne, privredne,
kulturno-obrazovne i medijske sisteme
jedinstvene drzave Bosne i
Hercegovine".
Ne znamo, rano je prognozirati sta ce
Sabor poluciti, ali je zelja da Mostar
bude ono sto je vazda bio - glavni grad
Hercegovine, njezin privredni, ekonomski
i kulturni centar.
Jer: ni poslije Madridske
konferencije Mostar nece otploviti ni
nizvodno ni uzvodno, ni istocno ni
zapadno, nego ce ostati na neretvanskim
spilama gdje je od pamtivijeka.
Tri godine nakon Dejtona, Mostarci i
Hercegovci, zatoceni vlastitom tjeskobom,
a otvorenih horizonata i pogleda, u
buducnost, od Medjunarodne zajednice
ocekuju da ratne zlocinnce i njihove
inspiratore i ideologe izvede pred Haski
tribunal, da im pomogne u otvaranju
radnih mijesta, te da ih vrati
stvaralackom cinu i ucinku, njihovim
korijenima i izvorima.
U borbi za slobodu i protiv tirana svake
vrste, ostvario se osobeni fenomen
Mostara, njegove moci ne samo da prezivi,
da se odrzi u svom vremenu, nego i do
nadzivi nanose burne istorije i svih
mogucih ljudskih, zemaljskih i nebeskih
kuga i morija.
Kada bi se rijeci i izljevi ljubavi prema
zavicaju iz desetina, i stotina pisama
sto stizu Redakciji "Mosta" iz
bijelog dunjaluka kao kamencici mogli
slagati u boje i oblike, zvuke i pokrete,
od njih bi se lahko sacinio ne samo
mozaik, vec licna karta Mostara i
Hercegovine u geografskom i povijesnom
odredjenju, njihova flora i fauna, reljef
i klima; zivotopis i smrtopis zemlje
ocinske i pradjedovske, njeni pitomi
predjeli i divljina kamenjara, njeni
biljezi prepoznavanja, kao fizicko i
duhovno bice.
Jedna arabeska topla i hlada istovremeno.
Mostar i Hercegovina, zivotni i
neponovljivi u njihovim se pismima
oglasavaju lirom cudesne slikovnosti,
spektrom svjetlosti i tamom prognanickih
i izbjeglickih snova:
Gdje su sada nasi rodjeni
Dokle ce tamo biti gosti
Hoce li se svijet smilovati
Hoce li ovamo donijeti kosti!
Gdje su, zaboga... Jesu li strah
odstrahovali, ima li tamo: "vrata i
granata"... Gorcina u grlu izrice
kletve i molitve: u sve rijeke svijeta ne
bi stala tuga jedne Neretve... Gdje ste
raja pobjegla iz raja; rastu li zaboravi,
kao brda koja ce ceznja da poravna !?
Pitanja je bezbroj, a odgovora niotkud.
Bez povratka tridesetak hiljada
Mostaraca na desnu stranu, bez povratka
Bosnjaka u istocnu Hercegovinu, bez
povratka Srba i Hrvata u njihova
prijeratna prebivalista nema slobode
kretanja. Ima formalne, ali nema one
istinske i stvarne. A sloboda, kao
najveca blagodat uma i civilizacije je,
rekose, imanentna nasem narodu, jednako
sveta ovom gradu, kao i onima koji ga
prizeljkuju u tudjini.
Ljubav prema Mostaru i Hercegovini nikada
ne moze trajno nestati, ili se po necijem
htijenju duze zanemariti. To bi bio napad
na slobodu i ljudsku srecu.
Zato: ne glavni grad Federacije
Bosne i Hercegovine, ne glavni grad
mrznje, ne glavni grad etnickih podjela i
zlobe. Nego - glavni grad ljubavi i
ljepote.
M - kao most. Neba-dar
O - kao osvit. Snova-let
S - kao sabur. Sveznadar
T - kao tarih. Stih
A - kao Amerika,
Evropa.. Svijet
R - kao rima.
Razuma-cvijet. |
|