Dijana Hadzizukic
ODBRANA MATERINSTVA
I LJUBAVI
Stogodisnjica
rodjenja Ahmeda Muradbegovica |
ZENSKI LIKOVI U
DRAMAMA AHMEDA MURADBEGOVICA "NA
BOZIJEM PUTU" I "HUSEIN-
KAPETAN GRADASCEVIC" |
Medju
muslimanskim piscima koji se bave
polozajam zene i njenom ulogom u
porodici, posebno u periodima velikih
drustveno- historijskih pomjeranja,
sigurno jedno od najznacajnijih mjesta
pripada Ahmedu Muradbegovicu. |
O ovom
problemu Muradbegovic je pisao u svojim
clancima, pripovijetka- ma i dramama,
posebno u porodicnoj drami, od kojih neke
spadaju u sam vrh pozorisne umjetnosti.
Baveci se dramom Muradbegovic je stvarao
tipicne i atipicne nacionalne likove; u
ekspresionistickoj drami jednostrane
licnosti koje djeluju po diktatu
podsvijesti i nagona, a u realistickoj i
neoromanticarskoj - arhetipske likove sa
svim osobinama tipa kome pripadaju.
Specificna je bosanska sredina u kojoj
likovi zive, specificne su situacije u
kojima su se nasli. |
|
 |
Muskarci iz Muradbegovicevih
drama tipski su likovi, poznati od
"Iliajde" i
"Odisaje", preko anticke i
klasicisticke tragedije, do nase usmene
epske pjesme, te slobodno mozemo govoriti
o arhetipovima. Husein, po svom kodeksu
ponasanja, nije nista drugo do anticki
ratnik, srednjovjekovni vitez ili epski
narodni junak. Arhetipski su i zenski
likovi - ne lice li Hatidza, Dzemka,
Arifa, Devleta i Munevera Penelopi,
vjecno cekajuci svoje muzeve i sinove sa
ratnog ili "Bozijeg puta". Zbog
toga su sve one, poput majki u narodnoj
pjesmi simbol protesta, i kako sam pisac
kaze "... izrazaj sveopceg vapaja
ispacenog ljudstva za mirom, protiv krvi,
rata i medjunarodnog huskanja jednog
naroda no drugog."
U dramama "Majka", "Na
"Bozijem putu" i "Husein-
kapetan Gradascevic", sukobi na
vanjskom i unutrasnjem planu posebno su
izrazeni kada su u pitanju zenski likovi,
i to, prije svih, likovi majki. Vanjsko-
socijaini historijski rascjep projiciran
je kroz lik majke. |
 |
|
U
drami "Majka"
centralno mjesto zauzima Hatidza, majka
ciji sin treba poci u rat. Hatidzin stav
o ratu i ratovanju negativan je i one ga
izrazava javno te zbog toga dolazi u
sukob sa muzem. Supruga i pokorna zena u
njoj zasuti svaki put kada joj to muz
naredi, ali majka se ne predaje i bori za
svoje potomstvo do samog kraja. Sve
kljucne momente u razvoju dramske radnje
naizgled inicira Hatidza, ali se sve
razrjesava mimo i protiv njene volje. |
Njen stav da je porod jedina
svetinja, bio njen ili majke
neprijateljskog vojnika, niko ne postuje.
Iako kaze "Rat je ljudska propast i
sjeme sviju zala!", u rat odlaze i
muz i sin. Ocinstvo u Avdiji ne
zna reagovati na zenski nacin, on se
ponosi sinom vojnikom, sto je, konacno,
sve majcine pokusaje napravilo uzaludnim,
a nju potpuno nemocnom. Na unutrasnjem
planu, majka u Hatidzi pobjedjuje suprugu
i zenu, pa je u posljednjem prizoru
vidimo u potpunom bunilu i beznadju, a na
vanjskom planu "... rat koji nikad
ne prestaje... pobjedjuje majku.
Drugi zenski lik u drami - Dzemka - nema
karakter i snagu Hatidze. Dzemka ne utice
na dramsku situaciiju, udaje se ako joj
tako kazu, ili ne, ako rat ne dozvoljava.
Ne buni se i ne pokusava promijeniti svoj
zivot. Postoji samo jedan prizor u drami
gdje njen lik nije samo funkcionalan, kao
u ostalim, i gdje je znacajan za idejne
aspekte drame. Naime, radi se o jednom
neobicnom dijalogu izmedju Dzemke i
Hatidze, gdje jedna prica o ratu, a druga
o vjencanju, i niko nikoga ne slusa.
Ovim naizgled nepovezanim dijalogom (koji
unosi i moderne elemente u dramu)
izrecena je vjekovna sudbina zene, i to
mozda vise nego i jedne druge, zene
Bosne. Sreca i nesreca, ljubav i mrznja,
neodvojive su u vrtlogu sto se zivot
zove.
Drama "Husein- kapetan
Gradascevic", iako nosi
takav naslov i ima Gradascevica u glavnoj
ulozi, takodje, pocinje u zenskoj sobi,
razgovorom Munevere i Mujesire. Obje su
vjerne zene svojih muzeva, Huseina i
Osmana, te samo izgovaraju njihove ideje
a polozaju Bosne unutar Osmanskog
carstva. Mujesira je Osmanlijka, koja,
osim sto je supruga Osmanova, igra veoma
vaznu ulogu u historijskim zbivanjima, a
Munevera je Bosanka i svim srcem je uz
Huseina koji brani ideju slobodne Bosne.
Kljucna licnost i ove drame je majka
Devleta. Postovana i uvazavana od svih
velikasa - i prijatelja i neprijatelja
Huseinovih; od obje snahe i oba sina. Do
rascjepa u njenoj licnosti dovodi svadja
i medjusobno neprijateljstvo sinova -
majka je i jednom i drugom, a pomazuci
jednog cini nazao drugom. Kao i Hatidza,
i Devleta je protivnik rata koji joj je
odnio muza, i zagovornik mirnog
rjesavanja sukoba. Za razliku od Hatidze,
ona utice na razvoj dramske situacije
oslobadjajuci starijeg sina Osmana, cime
je, vjerovatno, doprinijela Huseinovom
porazu. A sve je uradila bez zle namjere,
potpuno rastrgana imedju dva sina, bez
svijesti sta je pravo a sta nije,
"pravom materinskog srca pod kojim
sam vas obojicu nosila". Devleta,
dakle, nije pasivan lik, nije samo zena o
cijoj sudbini drugi odlucuju, ona se
bori, ona pokusava spasiti porod od
potpune propasti. Istovremeno, ona je i
podijeljena na dvije ljubavi od kojih ni
jednu ne moze pogaziti, a koje se u
vanjskom, objektivnom, svijetu
iskljucuju. Majka Huseinova ne moze
pobijediti majku Osmanovu u Devleti, ali
je rat i zla sudbina jos jednom
pobijedila i zenu i majku u njoj.
Najveci broj zenskih likova pojavljuje se
u drami "Na Bozijem
putu", ali je opet samo
jedan (Lejla) uzrok i nosilac dramskog
sukoba, i unutrasnjeg i vanjskog.
Zuhra i Mina su snahe Omerbega
Idrizbegovica i, poput Munevere i
Mujesire, brane stavove svojih muzeva.
Bezlicne su i medjusobno gotovo
identicne, bez snaznih stavova i dilema.
Njihov medjusobni sukob je beznacajna
zenska svadja, bez uticaja na radnju
drame.
Najla i Esma cine jos jedan par zenskih
likova; one su sluskinje u begovoj kuci,
saradjuju s Lejlom u ostvarenju njene
tajne ljubavi, pomazu joj u bijegu i
govore glasno ono sto se ona ne usudjuje
izreci. Iako pomazu razrjesenju drame,
nemaju uticaj na dramski sukob niti u
njemu ucestvuju. Esma i Najla tipicni su
funkcionalni likovi (sluskinje,
druzbenice, dadilje ...) bez vlastitog
karaktera.
Jedan od bitnijih likova drame jeste
majka Arifa. Ona je zena koja stoji
imedju muza i djece, razapeta imedju
supruge i majke u sebi. Ona stavlja sebe
imedju muzeve ljutnje i Lejline ljubavi,
pokusavajuci pomoci Lejli, a da ne
izazove begov bijes. Ni Arifa nije
pokretac radnje, ona je prizma kroz koju
sve prolazi, ona pokusava ublaziti,
zaustaviti, izmiriti, sacuvati porod na
okupu. Strah pred muzem i postovanje
prema njemu s jedne strane, i majcinska
ljubav prema djeci i zelja da buda
sretni, s druge, sile su koje Arifu
razaraju iznutra. U trenucima najjacih
sukoba samo Arifa, zasticena pravom
majke, smije izaci pred bega, reci nesto
ili zaplakati.
Glavni i najinteresantniji lik drame je
Lejla sa svojim moralnim dilemama i
dusevnim raskolima. U prvim prizorima
Lejla je obicna djevojka, omiljena u
porodici, oceva maza, koja voli svog
asika Camila Kusturicu. Nepremostiv jaz
imedju Camilovih i begovih stavova stvara
rascjep u Lejli. Od ocevog odlaska Lejla
prozivljava strasne trenutke - u sukobu
je sa Camilom jer nece do pogazi rijec
datu ocu, sto govori o njenim moralnim
vrijednostima i cvrstini, ali i sa svojom
porodicom koja joj ne vjeruje. Uporedo sa
ovim sukobom Lejla se bori sa samom sobom
- ljubav prema Camilu i zelja za
vlastitim porodom pokusava u njoj
nadjacati jubav i datu rijec ocu. U
jednom momentu ona kaze: "Stojim
ovdje kao raskoljeno drvo na medji,
jednim se dijelom hvatam ludo za zivot, a
drugim se bezglavo rusim u propast.
Poludicu, majko, poluditi ... "
Ovakvim nacinom razmisljanja, koje nije
svojstveno patrijarhalnoj sredini vjere i
cvrstih ubjedenja, Lejla je zakoracila
medju likove savremene knjizevnosti, ali
je nemogucnoscu da sama donese odluku jos
uvijek vezana za tradiciju. Obecanje je
pogazila tek kada je otac mrtav, sto opet
govori o njenoj slabosti i strahu pred
njim. Lejlina licnost poslije udaje jos
je vise rascijepljena, sada je mozemo
posmatrati sa tri razlicita aspekta, u
tri dimenzije - ona je kcerka begova,
supruga Camilova i majka Asimova. Sukob
prva dva dijela dovodi je pred
samoubistvo, a treci joj vraca snagu i
daje smisao zivotu. Puna nove snage koju
joj je donijelo majcinstvo, Lejla prvi
put otvoreno istupa pred oca i brani
svoju ljubav i svoj porod. Tek sada Lejla
ima snagu i majcinsko pravo da govori kao
Hatidza, Devleta ili Arifa.
Svi Muradbegovicevi zenski likovi jesu
jake individue, sa izgradjenim i cvrstim
stavovima, ali su, isto tako, sve njegove
majke, supruge ili kcerke medjusobno
slicne. Bez obzira na vrijeme u kome
zive, na porodicne ili historijske
okolnosti, njegove zene brane
materinstvo, ljubav i mir kao najvece
ljudske vrijednosti. "Kad bi
svijet materino srce imao ne bi nikad
rata bilo! Ali ga nema i zato se ljudi
krve!", recenica je koju je
izgovorila jedna od majki
Muradbegovicevih drama. |
|
