U Cikagu nocas sam
boravio
I ucio hair - dovu
(koju jos nisam zaboravio)
za prijatelja dragog
na rastanku, sto rece:
Hajde, pozuri, Alek,
pretekni glavosjece
Prijatelju, sjeno moja
Dodji, ne caseci
Donesi mrvu spokoja
Bez tebe i mrtve brace
bijedan sam, i sjetan
Spopale tame i osame
Copor avetan
Dodji, makar u snu
Tiho, kad zvijezda pada
na nestvarno celo i usnu
Vrati svezanj zavicaja
Ceka te silueta grada:
Nebo i pod njim casa vina
iz Dedinih vinograda |
Dodji, iznenada
Kad zamiru glasovi i bljesci
Sutra se, ko zna kad - nikada
Crni pauk mrezu steze i mrsi
Dodji u igri sluha i vida
U ludosti koja nas guta
koju vrag sazida
Dodji, mili brate
u poznu noc
Nek' te andjeli doprate
u nasu poharanu avliju
gdje ljubav jos obitava
Dodji kradomice, kad cio svijet,
sem mene spava
Dodji, ne cekaj vizu
Ja bih htio, tamo daleko
da je - ovamo blizu
Da je sve, kao sto nije
Docek prave mostarski boemi
A razvigor s Neretve
dusu ce da omehlemi. |