Cedo Kisic
ZNAMENITA POJAVA
Uz 100. godisnjicu
rodjenja Nike Milicevica |
Alija
Kebo pozvao me je nedavno da u
"Mostu" ozivim sjecanje na
velikog Mostarca Niku Milicevica. Cinim
to s radoscu i sa sjetom, jer me za Niku
vezu mnoge drage uspomene, i jer sam mu
trajno zahvalan za sve ono sto sam naucio
u njegovoj skoli kritickog misljenja o
kulturi i drustvu, o nasem ambijentu i
nasim mentalitetima, o drami covjeka u
nasem vremenu, o funkciji umjetnicke
kritike i uzajamnim odnosima knjizevnosti
i novinarstva, te o jos mnogim pitanjima
i pojavama ne samo u oblasti kulture.
Upoznao sam Niku u proljece 1949., ali
nasi cesci susreti pocinju nakon moga
prelaska iz redakcije "Borbe" u
"Oslobodjenje" u kome sam
obavljao duznost urednika za kulturu i
umjetnost. Za nas u
"Oslobodjenju" Nika je bio ne
samo ugledni saradnik i savjetnik, kome
smo se obracali kod slozenijih problema
sto su se javljali u kulturnom zivotu,
vec i mislilac koji nam je sirio vidike,
obogacivao novim dragocjenim saznanjima i
senzibilizirao nasa cula za valjano
citanje dogadjaja u kulturi i analizu
drustvenih procesa. Sto je kulturna
rubrika dobila moderan izgled, imala
znacajnu ulogu i stekla ugled u tom
razdoblju i van granica Bosne i
Hercegovine, u velikoj mjeri zasluga je
Nike Milicevica i njegovih inspirativnih
sugestija i savjeta. Nika se narocito
zalagao za nov pristup umjetnickoj
kritici, o slobodi provincijalizma,
nadmenosti i dociranja. Naglasavao je da
je pravi kriticar, onaj koji stvarno
poznaje umjetnost - prijatelj teatra, jer
svojim stvaralackim cinom i utemeljenoscu
analize i ocjena podstice razvoj teatra.
Nika Milicevic nosio je u sebi mnoge crte
renesansne mediteranske licnosti. Velike
erudicije i sirokog intereisanja, s
prirodnom lakocom kretao se u mnogim
oblastima, od svjetske knjizevnosti i
umjetnosti do antropologije,
lingivistike, filozofije, historije,
sociologije, etnologije, prirodnih
nauka...
Nezaboravna je Nikina vedrina duha,
njegov humor. Koliko prelijepih veceri do
kasnih nocnih sati s njim u drustvu, sa
Hamzom Humom, Safom Cisicem, Nedom Zecom,
Arifom Tanovicem. Mene je zvao Cedikius,
Vilka Vinterhaltera-Vilkomir, Luku
Pavlovica-Lukasin, Slavka
Ivanica-Slavkomir... Uvijek cu se sjecati
onog septembarskog popodneva na Buni kad
su njih trojica velikih - Nika, Hamza i
Nedo prije tridesetak godina razgovarali
o vinu i boji zilavke, mineralima i
suncu. Cista poezija bio je taj razgovor
u sumu rijeke, uz vino sto se zlatilo na
suncu.
Sjecam se i jednog majskog predvecerja u
basti hotel "Evrope" kad se, u
sirem drustvu, razgovaralo o jeziku
politicara i jeziku na politickim
stranicama javnih glasila. Nika ce u
jednom trenutku reci: "Ne treba tu
mnogo pameti da bi se uvidjelo da je to
jezik ideoloskog sivila, drveni jezik, i
da cemo jos dugo cekati da se oslobodi,
detotalizira, javna rijec! On podsjeca na
Matoseve rijeci da "jezik nije samo
hijeroglif, jezik je jeka, boja,
muzika", pa dodaje da ovaj iezik sto
ga svakodnevno slusamo i sto nam se
propagandom namece, "nema ni boje,
ni mirisa, ni jeke, ni muzike, jad i
zalost od jezika, vise muzike ima u
kreketanju zaba nego u njemu..."
A u jednoj ponocnoj setnji sa Vilkom
Vinterhalterom, Hamzom Humom, Lukom
Pavlovicem i sa mnom, vracajuci se obalom
Miljacke kuci, Nika ce reci: "Svi se
dive ovom gradu, svi govore i pisu o
ljepotama Sarajeva. Dobro, i ja ziveci u
njemu toliko decenija kazem da je to
zaista lijep grad, ali, zapamtite, ovaj
grad ce u mnogo cemu ostati provincijski
i nece postati moderan grad u evropskom
smislu, sve dok u njemu ne bude bar
desetak ambasada iz svijeta, i isto
toliko predstavnika medjunarodnih
ekonomskih institucija i banaka,
svjetskih turistickih agencija i
aviokompanija, te bar nekoliko dopisnika
svjetskih listova i agencija. Nema
napretka bez stalne komunikaciie sa
svijetom, posebno s razvijenim
zemljama."
Mozda ce se jednom sire osvijetliti
Nikina emancipatorska uloga u budjenju
uspavanih, inertnih i uplasenih duhova, u
kritici birokratizma i sklerotizirane
provincijske svijesti.
U uhu su mi jos njegove uzrecice:
"Helem neise",
"ubogadano" i ona vedra, sto ju
je pjevusio "haj, has,
Alkalaj".
Nadajuci se simpoziju i knjizi o Niki,
pozdravljam inicijativu casopisa
"Most" da, po zamisli Safe
Cisica, prikupi gradju o toj izuzetnoj
licnosti.
P.S.
Volio bih proci ulicom Nike Milicevica, u
Mostaru i Sarajevu. |
|
