|
”Misho Maric' je istaknuti poeta, novinar, briljantan reporter, pisac, veliki humanista, strastvenik umjetnosti i ljepote, prognanik i mukotrpnik. Dokazani je borac za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i jedinstveni Mostar – Krajishnik, Mostarac i Bosanac i Hercegovac i subashtinik Kosmosa – kome je cijeli miroljubivi svijet – njegova domovina, a ljudski rod njegova porodica. Nakon knjige ”Pan sa crnom frulom”, donio nam je na dar ”Mostarenje” – knjigu za koju su brojni vec' rekli da je dosegla najsavrsheniji, najlucidniji izraz romaneskne poetike… Zhivot jeste bio nemilosrdan prema Mishi Maric'u i njegovoj porodici, zhivot jeste kidao i razdirao liniju kojom su hodili Mishini prijatelji i savremenici. Ali je njegova stvaralachka, novinarska i spisateljska linija ostala neiskidana: isprepletena pozlac'enim nitima u kojima pulsira nada i ljubav – i pored svih nesanica shto su ispisale ovu sagu o Mostaru, ovu povelju chezhnje i ljubavi, tuge, bola, trpljenja, radosti i voljenja koji su u Mishinoj knjizi onovremeni, ovovremeni, svechovjechanski i univerzalni… ”Mostarenje” je, prekrasan, zvuchan naslov. Shto bi rekao Alija Kebo: chovjek se mozhe ”zamostariti”, mozhe se i ”zaneretviti”, makar u Mostaru boravio duzhe, ili samo kratko vrijeme, drzhec'i se one poznate, Andric'eve… ”Mostar je grad u koji se ne dolazi – vec' grad u kojem se ostaje…” A za mostarsku TV, sam Maric' rec'i c'e i ovo: ”Mostarenje” je moj moralni dug, moja stanarina za jedno prelijepo vrijeme, za prelijepe ljude, jednu dobrotu s kojom me je dochekao i 30 godina udomljavao ovaj grad. Mostar je u to vrijeme bio osnovna organizacija ljudi, dobrih namjera i dobrih dusha. Mostar je bio jedna velika porodica, koja me je primila kao svog. Ovaj grad je uchinio da budem ono shto jesam i ovom gradu i ovim ljudima treba da zahvalim ono shto jesam”…
”Mostarenje” je tako postalo nerazdvojni dio duhovne strukture Mishe Maric'a, i istovremeno – grada na Neretvi. Pa bi Mostar, bez Mishe – bio manji za cijelo jedno chovjechanstvo.
”A Misho, bez Mostara – siroche bez ljubavi roditelja”, kako je nadahnuto u svom pogovoru knjizi, iz raseljenishtva u Chikagu, napisao nash novinarski uchitelj, Mugda Karabeg. A u svojoj recenziji, novinar i pisac Slavko Shantic' – podsjetic'e da ”dushu grada chini ljubav koja stanuje u srcima njegovih ljudi. Iz te ljubavi nastaju najljepshe gradjevine, ali i ono mnogo vazhnije i ljepshe od njih – ljudska srec'a, pohranjena u velichini i iskrenosti prijateljstava i mudrosti i snazi voljenja. U zhivotu satkanom od dobrote i dobrodushja. I u smrti koja ne poznaje zaborav. I u pjesmama, koje su dopirale iz najdubljih dubina ljudskog Srca”. Mostar je bio takav grad!”
Osim kao kolega i prijatelj, koji sa Mishom sve ove godine nashe zajednichke nesrec'e razmjenjuje pisma izmedju Mostara i Eksetera u Velikoj Britaniji, ovdje se obrac'am u ime chlanova i aktivista Centra za mir i multietnichku saradnju iz Mostara, koji je bio suorganizator i pokrovitelj mostarske promocije ”Mostarenja” – koja je, na jednom mjestu, okupila sve ono najbolje shto je ostalo u gradu. Smisao djelovanja i inicijativa nasheg Centra upravo i pochiva na borbi za afirmaciju istinskih kulturnih vrijednosti Mostara, BiH, Evrope i svijeta. Zato nas sve hrabri i veseli da je i Misho Maric', bash kao i brojni drugi – poput Matvejevic'a, Bogdanovic'a, Sherbedzhije, Beric'a, Kebe, Zubca, Gojera, Karabega i brojnih, u zemlji i shirom svijeta – s nama, kao istrajni emisar nashe umjetnosti, kulturne bashtine, novinarstva i publicistike – shto potvrdjuje svojim doprinosom u radu nasheg Centra za mir, ali prije svega svojim knjigama i tekstovima koje u kontinuitetu chitamo u ”Bosanskoj poshti”, ”Zambaku”, chasopisu ”Most”, ”Glasu antifashista”, RTV Mostar… i drugim pisanim i elektronskim medijima. Bodrec'i nas i uvijek prijatno radujuc'i novim idejama i inicijativama koje unose svjezhinu i jachaju smisao borbe za nash Grad i dostojanstvo zhivljenja na obalama Neretve. U ”Mostarenju”, Maric' je otvorio svoju emotivnu i ranjivu dushu. Jednako kao ova knjiga, sve nas u mostarskom Centru za mir obradovalo je i saznanje da c'e i Misho svojim tekstovima vjerujem uskoro – novom knjigom, progovoriti o dogadjajima i zbivanjima koja su nas za minulu deceniju i po potresala i razdirala i chije traume i danas svi zajedno nosimo. Ohrabrujemo ga i vecheras u tom naumu, ubijedjeni da c'e Misho, svojim osobenim jezikom i rjechnikom, nastaviti ispisivati stranice svog briljantnog ratnog rukopisa i da c'e, jednom uskoro, chitaocima moc'i da podastre i prichu o vlastitom stradanju u njegovom i nashem Mostaru – ali i prichu o stradanju i ubijanju Mostara, koji je bio suochen sa nezapamc'eno okrutnom – dvostrukom agresijom, od koje se josh teshko i mukotrpno oporavlja. Bash kao shto mi je isprichao pred kamerom RTV Mostar: ”Svi smo mi u jednom vremenu podstanari u ovom gradu; ljudi prolaze, gradovi su vjechni. Mostar je toliko veliki da c'e sve prozhivjeti i nadzhivjeti… A doc'i c'e neki bolji od nas, pa i red je… Doc'i c'e neki koji c'e imati vec'i talenat da grade, nego da rushe… Ja vjerujem u takvo vrijeme, ja vjerujem u te ljude…
Vjerujem u vjechan Mostar! ”Poshtovani, ne pripadam krugu knjizhevnih kritichara, ali kao rodjeni Mostarac, kao novinar, mogu da naslutim – pa chak i prognoziram, da c'e ”Mostarenje” Mishe Maric'a, po svojoj lirichnosti, pitkom i sochnom jeziku, stilskoj i kompozicijskoj uvezanosti – uistinu biti prepoznata, prihvac'ena i prigrljena kao mostarski ”album nezaboravnih medaljona”, kao ”poetska podsjetnica” najsunchanijeg grada na svijetu vjerujem, postati bestseler u sveukupnoj mostarskoj, sarajevskoj i bosanskohercegovachkoj izdavachkoj produkciji…
|