|
Vibriraju zvuci rijechi,
Sve je jezik dalje od glave,
Magneti zrakom sluh bude,
Tijela dalje izlomljenoj dushi
I zla misao obraz ne chuva.
Snaga motora zatezhe nerve,
Ruka ruku manje trazhi,
Pjegava svjetlost,
Modre rane lizhe.
Malim odlijeva se moc',
Da mjere sitne stvari,
Na vrhu jagodica osjeti,
Daleko vlastitom bolu.
Zhivotna brodica nosi nas
Na valovima vremena,
I mirnu luku spasa trazhi,
– Zhivot i smrt istu obalu grle.
Daljina u nama sve dalja,
Otudjeni od mira Zemlje,
Chekamo da mudro providjenje,
Promijeni put ravnotezhe.
U tvrde ushi ne dopire shapat,
Mladog lista sa zhednog stabla,
Ozlojadjeni vjetar otvore shiri.
U strahu drhte trave,
Sve vishe rastu i peku sjec'anja,
Vratite me bonog na obalu
Bistrog proticanja rijeke.
Glavatichevo, 27.1.2007.
|