U oazi tišine i mira
Po nijemim zidovima
Jezik pogleda
Niže slike sjećanja.
Bubnjaju nemiri
U njedrima,
A nekad su strune
Uz zvuke gitare
Nizale rime,
U snu vatru palile.
Koliko je sati?
Odgovor znam
I nikog ništa
Ne pitam.
Kao lišće sa grana
Padaju polahko
Listovi kalendara.
U svom neprebolu
Nestaće noći i dana
Otvoriće se kapija
Tajna
Završiće se sastanak
Sa uspomenama.
Znam koliko je sati!
10.10.2006. g.
|