|
 Jesmo li uopshte svjesni koliko se i sami krunimo odlaskom u vjechnost nashih dragih i bliskih sugradjana chije je postojanje punilo nashe bic'e upotpunjavajuc'i ga u onoj srazmjeri koliko smo ih sushtinski dozhivljavali. Sanko Shehic' je bio autentichan izdanak mostarske loze u kojoj se sublimisalo vedro, optimizmom obdareno i produhovljeno bic'e Hercegovca. Poput dzhemre iz lishajem opechec'enog kamenjara, iz njega je isijavao vrcavi humorni pjev kao odbljesak sunchanih oaza njegove prostrane i plemenite dushe. Sunchani slapovi mediteranskog sunca nashli su svoju oazu u djechachic'u iz Brkic'eve ulice a potom je decenijama izbijala svom energijom obogac'ujuc'i sve one koji su provodili chase s njim.
Sanko Shehic' je mostarski bulbul iz bashcha pored Neretve i Radobolje, kazivao bi Misho Maric' opijen njegovom blagom dushom i tihim korachanjem kroz vrijeme. Osebujnog sharma, akcentiranog osjec'aja za svijet oko sebe i pazhljivog posmatrachkog senza, kao odani sljedbenik Dionizija, Sanko je plijenio pazhnju ne samo svog pazhljivo odabranog drushtva nego i svih Mostaraca. Rodni grad mu bio gnijezdo iz koga nije volio izbivati sem u poznim godinama.
Gospodskih manira, sharmer i boem sa stilom, muzichki nadaren, shezdesetih godina bavio se sviranjem strasno ispijajuc'i zhivotne sokove i kao bezazleni mladic' osjec'ao da vrijeme stoji. Pamtimo njegovu figuru uz bubnjeve na terasama hotela Neretve, Mostara, Bristola, Bune, kultne kafane Pariz na Shtefanijalu, potom u Gracu, Bashkoj vodi, Lishtici… Svugdje donosio radost i sebe u cjelosti. Sa sabrac'om po esnafu Mimijem Stupcem, Fadilom Karic'em, Lelom Hadzhic'em, Vaskom Vujovic'em, Djanijem Salkovic'em, Mirom Sefic'em, Magom i inim muzicharima kroz note putovao po Granadi, Rimu, Parizu, Sevilji, dalekoj Rusiji uz Laru, sa Frenkijem do Amerike.
Zashto li je volio kape ostac'e tajna. S kapom je bio onaj poznati Sanko iz Brkic'eve koji je satima posmatrao ljude kako zhure da negdje stignu i vazhne poslove obave.
U Narodnom pozorishtu proveo gotovo cijeli radni vijek radec'i kao slikar izvodjach. U sjeni aktera predstava ostavljao svoj otisak na sceni, u umjetnicima i osoblju josh znachajniji. Pozorishte je dozhivljavao kao svoju kuc'u a chlanove kolektiva kao shiru porodicu. Drugovao i ispijao noc'i sa Zukom, Reshetarom, Lepetic'em.
Sanku smo vidjali i na merdevinama sa kichicom u ruci kako mashtovito i kaligrafski ispisuje nazive firmi. Radio je to sa puno smisla i uzhivanja, potpuno se predajuc'i poslu kojeg je volio.
Potpisniku ovih redaka poklonio austrougarsku razglednicu Hotela Neretva sa ispisanim cjenovnikom u kome se jedna stavka odnosila na cijenu chishc'enja cipela. Sad je to hamajlija od dragog Sanke.
Posljednje nemirne noc'i provodio je u Americi zheljno chekajuc'i ponovni susret sa Brkic'evom – ulicom djetinjstva. Otishao je medju zvijezde da sanja svoj Mostar u kome je uvijek trijumfovao komshiluk kao paradigma humanog nachina zhivljenja. Hida, Goran, Jasmina, Faruk, Zlatko, Zvonko i Mostar mogu biti ponosni na osobenu lichnost kakav je bio Sanko.
Maestro, hvala ti velika za ljudskost koja nam danas tako nedostaje.
|