|
Svaki milenij, gotovo svaki
Ili ako hoćete baš svaki
Dolazi u košulji kratkih rukava
U hlačama ne ispod koljena
Te s kapom koja podsjeća na noć.
O cipelama i čarapama
Na ovom mjestu ni riječi.
Svaki milenij ima nešto važno za reći
Nešto od čega pola prešuti
Dok pola prečuju oni kojima nije svejedno
Kako će preplivati rijeku
Kako uskratiti obećanu ljubav
Kako iskopati nadu iz pijeska
Na mjestu koje je tuđe.
Ispod svakog milenija klija sjeme
Nedovršenih generacija
Vode se izgubljeni ratovi
Oplođavaju oni
Na koje se teško privići
Lete zmajevi bez krila
I oni s krilima koji su rjeđi.
U glasu svakog milenija
Cvate poneka pjesma
Ili se izrađa psovka.
Ne pjesma koja se pjeva
Nit psovka koja se psuje
Već nešto tek onako
Da bi se prepoznalo.
Treći milenij je naš
Zato je isti kao drugi
I sličan četvrtom unatoč.
|