|
kako mi je rijech odsjechena
u bujici nadoshle inspiracije potekla
sa izvora i dovishta pradjedova
na koljenim cupkana i huckana, da ojacha
porasla i samu je sebe prerasla,
uvojke garave pustila k’o djevojka
omamljena, mrezhu oko sebe napravila
u budzhaku neninog kufera se skrila
stih neki, da se zavuche u njeg, sve prezhala
da perom gushchim jal’ kalemom kakvim
bude nakalemljena i ovjekovjechena
da ne bude vishe u chekmedzhu zakljuchavana
da iz lahke rijeke pamc'enja insanskog
bude izvuchena k’o utopljenik neki
chekala i dochekala
aman Jarabi, domac'ina svog – mene.
|