|
On je čovjek od crvene zemlje
On je Adam
Adam koji je načinjen od zemlje
On ne poznaje svoju sudbinu
I što je, na kraju krajeva,
Uopće sudbina?
Ovaj Adam će preuzeti odgovornost
Za sve svoje Jude i Kaine
Za sve lude i mudre djevice
Ovoga Adama nitko neće čekati
U noći sa uljanicom pred vratima
Niti će pod njegove noge prostirati
Svoje haljine i palmine grane
Kada bude išao ulicom nekog
Bilo kojeg grada
I kada dođe pokupiti sve svoje
nezaslužene
I zaslužene aplauze i poljupce
Hoćeš li doći i baciti kamen na njega
Čovjeka od crvene zemlje
Kao i svi drugi koji misle
Da imaju sve odgovore i da su već
Postavili sva pitanja
Ti znaš da to nije istina
Adame koji se vraćaš u crvenilo
Na papirusu tvoje kože upisane su
Putanje planeta i ptica
U tvojim očima koje se vraćaju u kišu
Sve boje i svi kristali
U tvojoj kosi koja se vraća u travu
Semantika šuma
Čovječe od zemlje
Sjeti me se kad se vratiš
U crvenilo svoje.
U Mostaru, 1. srpnja 2006.
|