Sada kad te gledam izvan jave
sve što si bila živi u meni
ljulj djetinjstva uz talase plave
što me prate u života sjeni.
I kad mi se gubiš u daljini
u noći mi zasjaš u vedrini.
Sve mi se čini kad napnem uši
šum ti čujem i kad sam daleko
izvorom što puni se u duši
trenom svakim vidim lice neko.
Bez tebe sam žedan još više
travka što vapi za kapljom kiše.
Zaplela si zamke mi u slutnje
iz niti što se gube u pjeni
izmiješala strasti i žudnje
izvlačila zlatnu nit u ženi.
Mladost kad se prosula u želje
vodenice što i dalje melje.
Mlinara koga proždrla voda
kad su tvoja nestala krila
on i dalje u sjećanju hoda
i s njim još brodarica vila.
Svaki tren života poljub minute
trag je strasti s usne skinute.
|