|
I sada dolaze pitanja koja imaju veze s našom (bosanskom) stvarnošću, odnosno s našom piramidomanijom: Tko će praviti vještačka brda u zemlji gdje postoji tisuće brda? Odgovor je očigledan.
Međutim, u istoj ovoj zemlji postoji najmanje tisuću identificiranih gradina (prirodnih utvrda na vrhovima brda) iz prapovijesnog doba, s tim da neke imaju kontinuitet svoga postojanja i u povijesnom dobu. Neke imaju bolji položaj i više od prirode dobivenih okomitih stijena, koje penjanje na vrh čine ako ne nemogućim ono vrlo otežanim, a neke manje. Neke od tih gradina su oble a neke imaju oštre ivice, što bi rekli neki piramidalni oblik. Uglavnom su sve zarubljene, jer na vrhu se obitavalo u slučaju napada. (Naravno, tu su mogli biti i žrtvenici, hramovi stalno stanište vračeva i maga i sl.) Koliko ih je od tisuću pravilnog piramidalnog oblika, a koliko pak nepravilne morfologije, to doista nitko nije nikada ni pomislio istraživati sve dok se nije pojavio Semir Osmanagić sa snimcima iz zraka.
Tko je mogao graditi piramide u Bosni?!
Prije nego uopće pokušamo ukazati na činjenicu da ima neke logike da je piramida u Visokom mogla biti građena, moram ukazati na jednu stereotipiziranu zabludu glede samog poimanja građenja, odnosno onoga što mi podrazumijevamo pod glagolom graditi. U našoj današnjoj standardnoj predodžbi gradnje je građevina koja ima temelje, podrum, katove i krov. Takva građevina, može se praviti od betona, čelika, cigle, kamena, drveta i raznih drugih elemenata, ali u osnovi gradnje je zidanje, pa se i zanat graditelja najčešće naziva zidarski. Nekako nikako ne možemo zamisliti građevinu koja se pravi u visokoj stijeni klesanjem i uklesavanjem, dubljenjem ili bilo kakvim drugim oblikovanjem kamene gromade, kamenog brda. No, u davna vremena bilo je uobičajenije pronaći prirodnu gradinu pa nju uređivati za potrebe utvrde, hrama ili groblja, za stanovanje ne sigurnome, nego zidati građevinu kamen po kamen, opeku po opeku. Čak što više, ako se htjelo napraviti impozantnu, nepristupačnu grobnicu za kakvoga velikoga vladara, čija veličina je trebala da ostane za sva vremena, podanici bi pravili hramove ili mauzoleje u stijenama. Otvorite bilo koju monografiju Irana pa ćete vidjeti mnoštvo krasnih fotografija o građenju u živoj stijeni. Tamo pak gdje nije bilo pogodna brda, dobre gradine, ljudi su morali graditi velike kule, velika brda (piramide su zapravo brda u ravnicama) …
Toliko o našoj predodžbi građenja.
Vratimo se pitanju u podnaslovu. Ima li ikakva znaka tko bi mogao biti graditelj (oblikovatelj piramide u Visokom). Na prvi pogled nema. No, pokušajmo pronaći prve poznate graditelje.
U Prvoj Mojsijevoj knjizi, u jedanaestoj glavi, to će reći na početku Biblije, odmah poslije potopa, pronaći ćemo ljude koji su ispekli opeke i pokušali napraviti grad i kulu do neba, da steknu sebi ime da se ne bi rasijali po zemlji. Tada su svi na zemlji govorili jedan jezik, zapravo bili narod jedan. Gradili su grad i kulu babilonsku, ali nešto se dogodilo u toj gradnji, a ljudi (starozavjetni pisci) su protumačili da je Gospod sišao da ih omete da ne sazidaju grada. Pobrkao im je jezike da se ne razumiju, te ih odatle rasu po cijeloj zemlji. To je ljudsko tumačenje, a ono je podložno raspravi, redefiniranju, objašnjavanju i različitim shvaćanjima. Tek, ti ljudi, koji su se rasuli po cijeloj zemlji, bili su vrsni graditelji. Gdje je tko otišao i koliko je tko sačuvao toga znanja o gradnji, to je danas teško ustvrditi i dokazati, ali jest neko polazište. Kako je znanje o gradnji (mislimo na gradnju u visinu) išlo silaznom putanjom čitava stoljeća i milenije to ne znamo objasniti, ali je evidentno da ljudi prije tisuću godina nisu mogli napraviti građevine veće od recimo 5 katova. Ma pretjerujem, od tri kata. Tek prije stotinjak godina počeli su ljudi graditi građevine koje zovemo neboderi, oblakoderi, soliteri, a u zadnjih pedesetak godina izgrađene su građevine više od Keopsove piramide.
Ako su ti neki prastanovnici Bosne došli iz Mezopotamije i sa sobom donijeli vještinu građenja, onda ima logike teza da su se ovdje gradile velike građevine. Sada da dođemo i do činjenica koje su koliko toliko poznate a imaju veliku asocijativnu moć. Naime, poznata je stvar da su naše krajeve, naseljavali izvjesni Mezeji. (Svakako asocira na Mezopotamiju). Poznato je da su oni imali razvijen kult sunca i mjeseca. Poznato je da su oni pokapali svoje mrtve i na njihove grobnice dovlačili velike kamene ploče. Kao primjer navodimo nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta, upućuju da sandučasti nadgrobnici na našemu tlu vuku podrijetlo još iz vremena dok Galati nisu sa sjevera zašli u zemlje u kojima žive ilirska plemena u najširemu smislu te riječi (južno od Save i Dunava) Naime, izvanredni nalazi keramike, kostiju, željezni i brončani predmeti, nakit, noževi, vrhovi koplja, ostatci stambenih objekata, nekropola ravnih grobova, svjedoče da je područje Sanskog Mosta skoro sigurno u VI. stoljeća pr. K. nastanjivalo pleme Mezeja, kojeg spominju i antički izvori, a vjerojatno je ono tu bilo i mnogo prije. Prema istraživanjima i do sada utvrđenim činjenicama, Mezeji su bili moćno i snažno pleme sa utvrđenim gradom kao rudarskim centrom koji se zvao Splonum, a nalazio se na rijeci Sani. Tragovi ovog grada nisu nađeni…
Ako su ovdje živjeli ljudi koji su donijeli tradiciju gradnje, onda ima logike vjerovati da su od brda ponad Visokoga uredili građevinu piramidalnog oblika, koja je služila za više namjena.
Prisutnost naroda s istoka nalazimo u simbolici stećaka, pa čak i na ploči Kulina Bana koji je stolovao u Visokom. Naime, Mirko Vidović je napisao čitavu studiju o simbiozi savršene kružnice sa križem, odnosno o jednoj dvostrukoj kružnici i pet jednostrukih kružnica, koje simboliziraju upravo Ahru Mazdu, prvo, uvjetno rečeno, monoteističko božanstvo u poznatoj povijesti. Cijela priča ima veze i sa stećcima, jer u svojoj morfologiju sljemenjaci nose sjećanje na grobnicu Kira Velikoga, prvoga poznatoga velikoga vladara u pisanoj povijesti. A ta grobnica također je na piramidalnom postolju.
Kako god okrenemo, u cijeloj priči ima neke logike. No, trebat će vremena i truda da se ona dovede do koliko toliko pouzdanih zaključaka.
Prije toga svakako treba kopati.
To znaju i naši cijenjeni arheolozi, to da treba kopati. Zato me čudi što reagiraju tako oštro na pokušaj Semira Osmanagića da kopa, duboko i široko, i koji će u mjesec dana iskopati više nego što su svi ti dični arheolozi iskopali za deset godina. Slažem se sa njima da tu može biti i nestručna rada, čak i opasnih momenata, ali tu onda ima i njihove krivice, jer s visine znanstvene piramide se bolje vidi, ali oni koji su dolje slabo čuju poruke ako se ne siđe među njih, da ukažu i pokažu.
|