|
Zadnjega dana februara/veljače 2006. godine u Sarajevu je na vječni počinak ispraćen najpoznatiji bosanskohercegovački aforist Srećko Lazzari. Od velikana naše aforistike i humora oprostili su se njegovi najbliži, te brojni prijatelji i poklonici humora koje je Srećko uveseljavao duže od 50 godina.
Srećko Lazzari rođen je u Ključu 1.11.1925. godine. U tom bosanskom gradiću dvadesetih godina prošloga stoljeća sudačke je poslove obavljao njegov otac Vicko, inače potomak stare bokokotorske mornarske i brodovlasničke obitelji Lazzari. Po potrebi službe otac je kasnije premješten u Mostar i Cavtat, gdje je Srećko završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a filozofski fakultet u Sarajevu. Po završetku fakulteta, do penzionisanja, je radio kao profesor njemačkog i engleskog jezika.
Pisanjem se počeo baviti 1952. godine, kada u sarajevskim novinama objavljuje svoje prve prikaze koncerata klasične muzike. Međutim, taj rad mu biva zabranjen jer je, zbog slobodnijeg rječnika, došao u sukob sa tadašnjim socijalističkim režimom. Na nagovor Mire Lasića urednika tjednika Svijet, koji je uočio njegov smisao za humor i satiru, Lazzari počinje pisati aforizme i humorističko-satirične tekstove. U narednim desetljećima na radiju i u novinama objavljuje humoreske, aforizme, epigrame i druge vrste zabavnih tekstova. Njegovi radovi popunjavali su humorističke stranice sarajevskih listova Svijet, Oslobođenje, Večernje novine, zagrebačkog Vjesnika, beogradskog Ježa i Humora, novosadskog Dnevnika, te humorističkih emisija na radio postajama iz Sarajeva, Beograda, Zagreba i drugih gradova diljem bivše SFRJ.
Za 50 godina plodnog humorističkog stvaralaštva Srećko Lazzari objavio je 10 knjiga aforizama i epigrama. Posljednju u tom nizu pod naslovom Aforizmi, u koju je uvršten izbor od oko 1500 aforizama i epigrama, objavila je zagrebačka nakladnička kuća GENESIS. Vlasnik te nakladničke kuće Miroslav Vukmanić, tom je knjigom obilježio 50 plodnih stvaralačkih godina Srećka Lazzarija, svrstavajući ga u red najplodnijih humorista na našim prostorima.
Profesor Srećko Lazzari obilježio je drugu polovicu dvadesetog stoljeća stvarajući obimno humorističko djelo zbog kojeg je često, umjesto pohvala, trpio kritike nositelja vlasti koje je indirektno zadirkivao i čije je postupke direktno ismijavao u svojih duhovitim humoreskama, aforizmima i epigramima. Sve te kritike primao je kao dar jednog vremena u kojem je humor bio opasan zanat odvažnih i umnih ljudi. Situacija se na tom planu nije ni danas puno izmijenila. Čak štoviše, može se reći da su humor i satira gotovo protjerani iz listova u kojima su se ranijih desetljeća objavljivali.
Na dan sahrane velikana duha Srećka Lazzarija (28.2.2006.), njegova kćerka jedinica Renata, rodila je u Dubrovniku svoje prvo dijete. Tako je, makar djelomično, ublažila svoju bol i bol majke Gordane zbog gubitka dragog joj i plemenitog oca, koji je i najteže životne situacije primao i podnosio duhovitim dosjetkama na vlastiti, ali i na tuđi račun. Zajedno sa unučetom koje nije dočekao, život nastavljaju i njegova vrijedna humoristička djela.
Opraštajući se od dragog mi prijatelja, dijelim sa svima koji su ga poznavali i voljeli neizmjernu tugu i bol, s nadom da ćemo je tako svi lakše podnijeti. To je vjerujem i bila posljednja Srećkova želja u trenucima kada je napuštao ovaj, u svemu, nesavršeni svijet, rastajući se sa najljepšom vrijednosti u njemu, koja se i u humoru zove: ljudski život!
|