|
Ibrahim Keshfi ibn Husejn ibn Ismail ibn Ali-efendi – Mostarac
Ibrahim Keshfi ibn Husejn ibn Ismail ibn Ali-efendi – Mostarac, znachajni kaligraf i prepisivach orijentalnih rukopisa iz 18. stoljec'a. Znamo da je iz Mostara, da je praunuk mostarskog muftije Ali-Keshfi-efendije i da je pohadjao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu izmedju 1742. i 1748. godine kada su nastajali njegovi prijepisi. Chime se kasnije bavio ne mozhemo utvrditi, vjerovatno ulemanskim pozivom ili je bio muderris u nekoj od brojnih bosanskih, a ponajprije mostarskih medresa. Volio je jezichke discipline gramatiku, logiku i knjizhevnost. Prepisao je tri djela iz gramatike, po jedno iz logike i dogmatike, te jednu etichko-didaktichku poemu. Poznavao je arapski, turski i perzijski jezik.
Prvi njegov prijepis nastao je 1740. godine, a rijech je o gramatichkom djelu na arapskom jeziku Daw al-amali, komentar Birgiwijevog djela iz gramatike Al-Misbah, autora Muhammeda ibn Muhammeda al-Isfara’inija. Rukopis je uradjen na 196 stranica srednjeg formata, lijepim nevokaliziranim ta’lik pismom. U pochetku je tekst obrubljen crvenom linijom. Na marginama ima komentara u vezi sa tekstom djela. Papir je bijel, a povez kartonski. Na pochetku i na kraju rukopisa ima stihova, zapisa i historijskih crtica. Rukopis se chuva u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine u Mostaru, br. 453.
Dvije godine kasnije Keshfi prepisuje djelo iz sintakse arapskog jezika, takodje od Birgiwija Izhar al-asrar. Djelo je prepisano u Gazi Husrev-begovoj medresi.
Slijedec'i njegov prijepis je iz 1747. godine, a to je djelo Marah al-arvah iz sintakse arapskog jezika, autora Ahmeda ibn Alija ibn Mes’uda. Naredna dva djela koja je prepisao u Gazi Husrev-begovoj medresi 1748. godine su: Sharh Isagudzhi, Shejh Jujin komentar poznatog Abharijevog djela iz logike i Sharh al-kasida bad’al-amali komentar spjeva o vjerovanju od Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Dzhama’a. Sva su ova djela prepisana na arapskom jeziku. Iste godine je i na istom mjestu kao ”sohta” prepisao i poemu Hajriyya-i Nabi poznatog turskog pjesnika Jusufa Nabija (umro 1712), na turskom jeziku. Rukopis se sastoji od 92 stranice srednjeg formata, pisan chitkim nasta’lik pismom. Na pochetku je krupnim i lijepim nesh pismom ispisana Bismilla. Tekst poeme pisan je crnom tintom, naslovi crvenom, a sve je uokvireno crvenim linijama. Polustihovi su odvojeni sa dvije crvene vertikale. Povez je kozhni, originalan. Na marginama rukopisa ispisane su arapske i perzijske rijechi sa prijevodom na turski, razne biljeshke i jedna pjesma od 85 stihova. Svi su ovi rukopisi bili pohranjeni u Orijentalnom institutu u Sarajevu ( br. 1218/1-4) osim prvog koji se i danas nalazi u Arhivu Hercegovine u Mostaru.
Muhammed Keshfi ar-Rumi
Muhammed ibn Mustafa ibn Mahmud ibn ‘Ali al-Keshfi (ar-Rumi) je mostarski kaligraf koji je djelovao oko polovine 18. stoljec'a. Ochito je da Muhammed Keshfi potomak Keshfi Ali-efendije, mostarskog muftije, praunuk od drugog sina Muhammeda. Prema njegovom mahlasu Ar-Rumi zakljuchujemo da je neko vrijeme zhivio i izvan uzhe domovine, vjerovatno u prijestolnici Carstva u Istanbulu. Napominjemo da su josh neki nashi alimi i knjizhevnici uz ime dodavali mahlas Ar-Rumi.
Muhammed Keshfi je 1722. godine u Roznamedzhijinom hanikahu prepisao vec'i dio djela iz stilistike na arapskom jeziku Hashiya al-dzherbi ‘ala al-muhasar, shto predstavlja glosu na At-Taftazanijev komentar Al-Muhtasar Al-Qazwinijeva djela Talhis al-miftah. Ovu glosu je napisao Sulejman ibn Abdurrahman ibn Sulejman al-Magribi al-Dzherbi (u. 1529). Rukopis je uradjen vjeshtom rukom, lijepim i sitnim ta’lik pismom na 386 stranica srednjeg formata. Tekst je pisan crnom, a naslovi poglavlja crvenom tintom. Na prvih shezdesetak stranica tekst je uokviren crvenom linijom, a na rubovima stranica je josh jedna crvena linija. Na marginama ima komentara pisanih istom rukom. Komentirani tekst oznachen rijechju kavluhu, a prvi harf ”k” pisan crvenom tintom. Ponegdje je tekst toliko oshtec'en da se jedva mozhe razabrati. Papir je srednje debljine, bijele i prljavo bijele boje, glat, a povez polukozhni s klapnom, oshtec'en i odvojen od rukopisa. Prvih 180 stranica pisao je drugi, nepoznati prepisivach. Biljeshka kaligrafa Muhammeda Keshfija nalazi se na L-193b. On na prvom zashtitnom listu pishe da je rukopis otkupio i dovrshio njegovo prepisivanje. Rukopis je kasnije bio u vlasnishtvu alima iz porodice Naimic' iz Mostara. U Gazijinu biblioteku je doshao putem Medzhlisa IZ-e iz Mostara i vodi se pod brojem R-4601.
Muhammed ibn Mustafa ibn Muhammed ibn ‘Ali al-Keshfi boravio je i 1724. godine Roznamedzhijinu hanikahu u Mostaru. Da li je tada bio uchenik ili muderris ove obrazovne ustanove, teshko je rec'i. U svakom sluchaju ovo nam govori o njegovim sufijskim sklonostima jer je rijech o nekoj vrsti dervishke medrese. Ako je bio muderris onda je bio i shejh jer je to zahtijevalo slovo vakufname. On je te godine u hanikahu prepisao gramatichko djelo Al-Fawa’id ad-Dija’iyya, autora Nuruddina Abdurrahmana Dzhamija (u. 1492.), na arapskom jeziku. Rukopis je uradjen lijepim nasta’lik pismom na 404 stranice srednjeg formata, crnom tintom, a naslovi i linije iznad komentiranog teksta crvenom. Na marginama ima dosta biljezhaka, a takodje i na kraju rukopisa. Papir tamno bijel, tanji, a povez tvrd, kartonski sa kozhnim hrbatom i klapnom, umotan u zeleno platno. Vlasnik rukopisa bio je Muhammed ibn Ibrahim (ima i otisak njegovog pechata), a onda je dospio zenichkim Charshimamovic'ima koji su ga poklonili Gazijinoj biblioteci gdje se i danas nalazi, R-7630.
Znamo i za njegov rukopis djela Hadiyya al-muhtedin koji je nastao 1761. godine. Prema Bagdadli Ismail-pashi Keshfi je pisac ovoga djela, a zapravo on je samo prepisivach tog rukopisa. Dobracha i Hasandedic' su, povodec'i se za Bagadli Ismail-pashom, ovo djelo pripisivali Keshfiju, ali je Dobracha u drugom svesku Kataloga GHB ispravio svoju grjeshku i stvari postavio na svoje mjesto.
Ahmed Mehmedovic',
Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo
____________________
(Pogledaj i: Kasim Dobracha: Katalog Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo 1963, knj. I, str. 500; Isti: Katalog GHB, sv. 2, str. 221-222; Hivzija Hasandedic': Mostarske muliije, Glasnik VIS-a, Sarajevo 1975, br. 9-10, str 435; Isti: Katalog arapskih turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, Mostar 1977, str. 105. i 181; Mehmed Mujezinovic': (Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1982, knj. III, str. 104-106; Muhamed Zhdralovic': Prepisivachi djela u arabichkim rukopisima II, Sarajevo 1988, str. 51. i 142; Zejnil Fajic': Katalog GHB, sv. 3, Sarajevo 1991, str. 300; Salih Trako – Lejla Gazic': Katalog rukopisa Orijentalnog instituta – lijepa knjizhevnost, Sarajevo 1997, str. 150. i 275; Fehim Nametak – Salih Trako: Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz Zbirke Boshnjachkog instituta, Cirih 1997, str. 366; Mustafa Jahic': Katalog GHB, London-Sarajevo 1999, sv. 6, str. 324-325; Haso Popara-Zejnil Fajic': Katalog GHB, London-Sarajevo 2000, sv. 7, str. 122-123; Ahmed Mehmedovic': Leksikon nashe uleme, rukopis)
|