|
Zdravko Jojic' je rodjen u Sarajevu 1951. godine. Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek slikarstvo, zavrshio je 1983. Od 1983. do 1985. godine pohadja postdiplomski studij na istoj akademiji. Chlan je ULUBiH-a od 1983, a takodje i chlan Drushtva umjetnika Shvedske (KRO Sverige) od 1997. godine. Samostalno izlagao na podruchju bivshe Jugoslavije na 20-tak izlozhbi. U Shvedskoj izlazhe od 1992. Samostalno izlagao u Stockholmu, Helsingborgu, Malmeu… Zhivi i radi u Malmeu (: Malmoe).
|
|
Zdravko Jojic'
|
|
– Gospodine Jojic'u, po rodjenju ste Sarajlija, a po obrazovanju i onome shto radite ste slikar – akademski slikar. Shta je bilo presudno da Vash zhivotni izbor bude paleta, dakle boja i kichica? Sjec'ate li se svoje prve slike i prve samostalne izlozhbe? Recite nam neshto o tome.
– Likovni nachin izrazhavanja mi je uvijek bio blizak. Koliko me josh pamc'enje sluzhi, crtao sam otkad znam za sebe. Jedini problem je bio – da li se od umjetnosti mozhe zhivjeti i oni koji su slushali roditelje, sigurno nisu postali slikari. Dugo godina sam proveo na arhitekturi (arhitektonskom fakultetu), pa onda radio sve i svashta, da bih poslije vojske napokon shvatio da mi nema druge nego da se ozbiljno uhvatim palete i slikanja. Prve slike se ne sjec'am, jer sam mnogo eksperimentisao i trazhio pravi materijal kako bih mogao shto bolje da se likovno izrazim, no prvu ozbiljnu izlozhbu sam imao u Rijeci u ”Jadroagentu”, galeriji Hrvatskog drushtva likovnih umjetnosti 1984. I bilo je SUPER.
|
Zdravko Jojic': U vrtu, akril na platnu, 2004.
|
|
– Kako ste svoje sarajevsko slikarsko iskustvo ”presadili” (hajde da tako kazhem) u jednu novu, nadam se, Vama ranije nepoznatu sredinu? Kako je biti slikar, slikar ”stranac” (bar po rodjenju) u ovoj skandinavskoj zemlji? Kako ste se ”uklopili” u novo okruzhenje i da li smatrate da Vas je grad Malme, kao slikara, prihvatio na pravi nachin?
– U Shvedsku sam doshao kad sam vec' na neki nachin bio izgradjen slikar i to je u jednu ruku dobro jer chovjek onda samo nastavi tamo gdje je stao. Problem je bio jezik i kapitalistichki sistem koji ovdje funkcionishe kako to vec' treba. Kad chovjek ne zna engleski, onda mu nishta drugo ne preostaje nego da uchi jezik zemlje u kojoj zhivi. Ja sam, nazhalost, pocheo sve naopachke, prvo sam napravio izlozhbu, zaradio pare, pa tek onda pocheo uchiti shvedski jezik.
Biti stranac u bilo kojoj zemlji nije nikako dobro. Shvedi su fini ljudi, ali ih ne mozhete sresti svaki dan, chesto ni jednom nedeljno, tako da i za to treba vremena da se chovjek navikne (ako se ikad navikne). U Joenkoepingu su me prihvatili zaista sjajno (grad od oko 100 000 stanovnika), no ja nisam znao kako sa Shvedima a ni shta sa parama.
A u Malmeu je nas stranaca oko 40 % i ovo nije nikako grad za umjetnike. Ko misli praviti karijeru u Shvedskoj mora seliti za Stockholm.
– Vidljivo je iz Vashe krac'e (shture) biografije da ste u vremenu od 1983. do 1985. godine, pohadjali post diplomske studije na Akademiji u Sarajevu. Shta je to shto ste specijalizirali?
– Slikarstvo.
– Rad i izlaganje u Shvedskoj. Znam da ste kao slikar i izlagach u ”novoj” domovini, veoma aktivni. Medju bh. slikarima u Shvedskoj slovite za jednog od najaktivnijih i najagilnijih. Nema gdje Vas nema. Znachi li to da i zhivite od slikarstva?
– Od slikarstva sam zhivio samo jednu godinu, 1994., a poslije sam uchio shvedski, pa radio kao kosharkashki trener u dva grada, da bih se u zadnje vrijeme sve vishe bavio dizajnom i uredjenjem nekih stambenih objekata.
Mnogo slikam tako da i izlozhbi ima sve vishe i vishe.
|
Zdravko Jojic': Crveni presto, akril na platnu, 2004.
|
|
– Na chemu sada radite i shta pripremate. Znam da je svakog umjetnika-stvaraoca nezahvalno, pa mozhda i neukusno (i nekulturno), pitati o tome, ali ako nije poslovna tajna, recite nam neshto na tu temu?
– Dosta slikam a radim i manje stvari kombinujuc'i fotografiju, staklo, plastiku, vosak i sl. Imam i jedan dio radova u ledu ali samo manje stvari koje se mogu uraditi u zamrzivachu. U Malmeu nema bash puno hladnih dana tako da josh nisam nishta od toga uradio u vec'em formatu.
Za septembar planiram napraviti jednu manju izlozhbu koja bi obishla neke gradove dole.
– Kakva je, rekao bih sada, Vasha ljudska i slikarska veza sa Bosnom i Hercegovinom. Odlazite li u Sarajevo i koliko Vas kao slikara u Sarajevu i Bosni – ima?
– U Sarajevu sam, nazhalost, bio samo tri dana 2001. Planiram da prije ljeta ponovo obidjem moj rodni grad i ostanem bar dvije-tri nedelje tamo.
Radove sam izlagao na par kolektivnih izlozhbi u posljednje tri-chetiri godine; mali format, bijenale crtezha, umjetnost minijature BiH i to je otprilike.
– Imate li neshto kao poruku, na kraju ovog nasheg krac'eg razgovora. Shta, kao chovjek i slikar, Zdravko Jojic' poruchuje svojim zemljacima u Shvedskoj, a shta onima u Bosni?
– Mi koji smo u Shvedskoj smo valjda dosad shvatili gdje i kako zhivimo, a onima u Bosni i Hercegovini koji bi da prave karijeru u inostranstvu i koji vjeruju u sebe – pogledajte shta je Pikaso uradio, iako je Shpanija dobra zemlja. Kad je umjetnost u pitanju, otishao je u Pariz.
To bi otprilike znachilo – idite u Njujork ili Pariz ako hoc'ete biti svjetski ili evropski poznati. Za amatere i naivne slikare i Shvedska je sasvim dobra zemlja.
Razgovarao: Meho Barakovic'
|
|
Zadnja izmjena: 2006-02-20
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|