|
 Prihvac'ajuc'i se recenzije autora Ramiza Tire i Smaila Shpage Dretelj na vratima dzhehennema, bio sam svjestan da c'u biti emotivno skrhan uzhasima koji su se deshavali u tim logorima osnovanim od strane paratvorevine Herceg-Bosne, a na osnovu ranijih saznanja o teshkoj sudbini zatochenih.
Odmah, chitajuc'i prve stranice, nametala mi se paralela s fashistichkim logorima i logorima njihovih kvislinga. Masovna ubistva i muchenja premashili su sve do tada vidjeno i zapisano. Jedna suluda ideja nacionalista Miloshevic'a i njegovih pristalica u BiH Karadzhic'a o ”razdvajanju naroda”, a kasnije prihvac'ena i od Tudjmanovih pristalica o tzv. chistim teritorijama, zhivotnom prostoru (Lebensraumu), nashla je odjeka u progonu drugih i drugachijih, jer se ta ideja mogla ostvariti samo tako – silom.
U uvodnom dijelu rukopisa autori su iznijeli cilj svojih kazivanja – istinu o logorima, da se ne zaboravi, da svi koji su vrshili zlochine budu izvedeni pred lice pravde. Zhelio bih posebno izdvojiti kao karakteristiku njihovog kazivanja i onih najstrashnijih dogadjaja jednim tonom bez izrazhene mrzhnje, bez hiperboliziranja i bilo kakvih osvetnichkih kvalifikacija. Opisana deshavanja sama po sebi dovoljno govore o monstruoznosti zhivota u logorima i bojovnicima kao glavnim akterima zlochina pomuc'enog uma. Naprotiv, citirat c'emo Kur’an, suru V-32: ”Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne chini – kao da je sve ljude poubijao, a ako bude uzrok da se nechiji zhivot sachuva – kao da je svim ljudima zhivot sachuvao.”
 Svoje dozhivljaje Ramiz Tiro kazuje u 65 poglavlja, izuzimajuc'i uvodne dijelove. Svako poglavlje nosi u sebi jeziva deshavanja: ubistva, silovanja, muchenja gladju, zhedju, nedopushtanje fizioloshkih potreba van smjeshtajnog prostora, torture (degenek), cerekanja, mukotrpan rad (radju), boravak na liniji razdvajanja, izhivljavanje pojedinih strazhara i zapovjednika nad logorashima; ponizhavanja, pjesme ”red vashih, red nashih, pa rafal iznad glava”, te razne prevare – npr. pojavi se chuvar s praznom kesom nudec'i logorashima da je napune novcem, kojim c'e kupiti cigarete, pa poslije ni novca ni cigareta. Umjesto toga slijedio bi rafal.
Nezaobilazan je prikaz pljachkashkog pohoda Vinka Martinovic'a Shtele, njegovog osvetnichkog ubistva Nedima Harmandzhic'a, bivsheg policijskog inspektora. Medjunarodni sud je u Hagu Shtelu osudio na 18 godina zatvora, a Tutu na 20 godina, o kome je, takodje, Tiro, dao svoje vidjenje u svom kazivanju. (Materijal Raspravnog vijec'a, Den Hag, 31. ozhujak 2003. g. prema kome su citirane kazne.)
Chitalac c'e naic'i i na prikaze najprimitivnijeg ponashanja i ponizhavanja logorasha. Takvi su opisi feminiziranog Ramiza (Ramize) kome su naredili s jednim logorashem, umno poremec'enim, da se skinu goli i glume spolni odnos. Ili bi, pak, naredili da se logorashi medjusobno tuku. Ako bi bojovnici primijetili da ”glume”, onda bi oni stupili na scenu. Najtezhe se, ipak, bilo boriti sa zhedju, s gladju, s neizvjesnoshc'u o polozhaju porodice. Perfidnom igrom organizatori logora su prikrivali od medjunarodne zajednice da su u njima civili. Zato su napravili spiskove da su, tobozh, bili zarobljeni borci ARBiH.
Medjutim, Tiro nije sakrio i neke usluge koje su mu pruzhali pojedinci Hrvati koji su dosta rizikovali zbog toga. Prizori s Jurom, zapovjednikom HV, s jedne strane, i s druge, s kompleksashem Jozom, jasno pokazuju dimenzije ovog prljavog rata.
U Tirinom kazivanju nema kolektivne krivnje Hrvata za njegovu sudbinu logorasha. S dozom razumijevanja i zahvalnoshc'u cijeni njihovu uslugu kao komshija jer zna da su i oni bili pod presijom da ne smiju pomagati Muslimanima. Zato je otpor Jasenichana bojovnicima koji nisu dali svoje komshije da ih protjeraju, divan primjer ljudske solidarnosti. Prikazivanje objektivno svih tih dogadjaja daju pechat vrijednosti ovog rukopisa.
Predlazhem da ovaj rukopis ugleda svjetlo dana zbog svega iznesenog – dokumentarnog i nepristrasnog prikazivanja dogadjaja i, posebno, poruke koju nosi: DA SE NE ZABORAVI – DA SE NE PONOVI! U ime buduc'nosti, u ime humanizma, u ime prava svakog na svoju slobodu zhivljenja dostojnu chovjeka. A i prava da buduc'im generacijama na ovim prostorima omoguc'imo bolji zhivot nego shto smo ga mi imali u ovom nedefinisanom razdoblju. Memento mori!
|