|
Povod ovom promishljanju i progovoru, jeste, nova knjiga Gradimira Gojera, Kazalishni kaleidoskop, petnaesta po redu izdavanja, a posvec'ena predshasnicima teatra Velimiru Stojanovic'u i Luki Pavlovic'u, koji su chitavu jednu epohu teatra na prostorima Bosne i Hercegovine uchinili svojim analitichkim, ali duboko poetichnim tekstovima, dostupnom shirem krugu chitatelja… Istina je, otkako je prestao izlaziti chasopis Pozorishte koji je izdavalo Narodno pozorishte Tuzla, osim prikrac'enosti za mjerodavno i validno razmatranje teatarskih pitanja i poduhvata, Bosna i Hercegovina nema ni ovlashnu hroniku teatarskih zbivanja, a to je za svaku recepciju u buduc'nosti, nenadoknadiva shteta.
Gojer priznaje svoju zacharanost teatrom u svim aspektima, ukljuchujuc'i i pisanje o teatarskom zhivotu. Decenijama je priljezhno biljezhio, a knjige su se same slagale. Razumijevamo, kako je pisanje o svome poslu i ljubav prema njemu, dio visoke profesionalne etike i odgovornosti, upotpunjavanje slike o sebi, svome radu i teatru, uopc'e. Polaganje rachuna suvremenosti i buduc'nosti na najbolji nachin. Gojer je sasvim usvojio, pa bez ograda i uvjetovanja radi i zhivi maksimu Paola Magellija, prema kojoj je: kazalishte soba za pravljenje snova. U tom smislu, Gojer je prema teatru i njegovim ljudima – akterima, iznimno brizhljiv, pazhljiv i njezhan.
U ovoj knjizi, Gojer se josh jedanput predstavlja kao chovjek i osoba sjajne inventivno-kreativne energije i kulturoloshke shirine i beskrajnog humanizma. O tome najbolje svjedochi njegova krajnja dobrota i nepretencioznost koju mozhemo pratiti u rasponu: od rijechi do iskaza, od prve do posljednje strane ove knjige.
U knjizi, Gojerova biljezhenja krec'u od odjeljka: Bosanskohercegovachke drame – uvjeta nashe kazalishne buduc'nosti – Alija Isakovic' i bosanskohercegovachki teatar, Drama proshlosti i sadashnjosti – dramatski rad akademika Abdulaha Sidrana, Dramatski opus Radovana Marushic'a – nad rukopisom Triptih o Bosni, Savremena drama o nashoj suvremenosti – povodom autorskog rada pisca i redatelja Harisa Pashovic'a, a nastavljaju odjeljkom: Poetski teatar – A. Shantic', M.C'. C'atic', I. Samokovlija, V. Lukic'. Slijedi, Dvanaest zapisa o recentnoj teatarskoj produkciji, pa odjeljak: Glazba i teatar, u kojem se Gojer brizhljivo bavi portretiranjem maestra Dzhevada Shabanagic'a u tri teksta, a donosi i obiman interview sa njim, slijede dva teksta o Ivici Sharic'u, osvrt na utiske sa proba Ere s onog svijeta Jakova Gotovca, tekst i interview sa maestrom Vjekoslavom Shutejom, tekst povodom chetiri decenije rada flautiste Bec'ira Drnde, tekst o Dubrovachkim ljetnim igrama i Makedonskoj operi, Ranko Rihtman, Dushko Bugarin…
Zatim, Dva kritichka teksta iz ranijih godina, Piter Bruk, Beket, Konstantinovic', Dosije Katarina – Edina Papo i balet – poslanice – shest njih, Luko Paljetak, Djelo Jusic', Belma Checho, Svijet likovnog angazhmana Vanje Popovic', Teatarski plakat Branka Bachanovic'a, Tuzlanski teatar – Putovanja Ivana Frane Jukic'a – Ivan Lovrenovic', Prva boshnjachka opera – Hasanaginica – Nijaza Alispahic'a i Asima Horozic'a, Srebrenichki inferno – Dzhemaludina Latic'a, dramski tekstovi Safeta Plakala, Nijaza Alispahic'a, Nedzhada Ibrishimovic'a, Zlatka Topchic'a – u redateljskom iskustvu Gradimira Gojera, Katarina Kosacha – posljednja vechera – Ibrahima Kajana, knjige: Ivana Ivanovskog, Chede Kisic'a, Gojka Bjelca, Sarajevska zima, Ines Fanchovic', Fadil Hadzhic', Reihan Demirdzhic', Zaim Muzaferija, Sedmodnevnik – povodom Katarine Kosache u Sartru, Suzan Zontag, Makedonija – postojbina teatra, Obitelj Stafanovski, … pa Kazalo imena sa preko 500 podataka…
|