|
”To nismo mi…”
Dok lutamo ovako, od grada
do grada
mislec'i da c'emo iduc'i
voljeti kao svoj.
Chekajuc'i da iz srca
sama srec'a kazhe…
… ovaj grad je moj,
ponekad se bojim vremena
shto bjezhi,
gledam te i pitam se
jesmo li to mi?...
Dok lutamo ovako, par
godina stariji
trazhec'i trenutke, nalazec'i kutke
gdje skrivamo uspomene,
svaki puta odlazec'i bez
jednoga dijela dushe,
sa bezbrizhnim licem, sa
grchem od boli
provedi se da za nas
vrijeme stoji
chesto se pitam
jesmo li to mi?...
Dok lutamo ovako,
chekajuc'i iduc'e jutro,
pa da onda znamo…
… bio je to grozan san,
Chekajuc'i da srce progovori,
Trazhec'i radost shto idemo kuc'i,
Dok se borimo sa tugom u nama,
kako da bacim uspomene sve,
da promijenim sebe,
da sa smijeshkom dok gledam tebe
mogu glasno rec'i
da, ljubavi, to smo mi!
15.01.97. Ljubljana
|