|
Oda Mostaru – Akšam Geldi
- Za cijelog Himzu Polovinu
- I Ismeta Kurta čovjeka koji igrom ruku
- pretače bakar u zlato Kujundžiluka
- te sve ostale Mostarce po srcu
Stara ćuprija bdije nad Mostarom
Kao ukleti mjesec – konjanik čuvar
Kao osmijeh moje ljubavnice
Prije nego što skine veo
I otkrije mi oblutke
Zelene rijeke postojanja
U tišini sutona dok bulbuli Mozartovo-Himzine
Sonate pozivaju vjernike na večernju molitvu
Akšam Geldi
Da li sanjam ili sam budan
Dok moje oči u tišini noći
Pronalaze tajne dveri
Gdje pospano žbunje pomigranata
Priprema kasni plod glavaša
Što vise iznad rijeke
Da se rasprsnu kao veliki svjetionik
Pun malih srca crvene svjetlosti
Satkane od krvnih zrnaca
Koja teku prema lijevoj
Pretkomori mojeg srca
Dok mi duša grca
Kao zora nad Musalom
I nad Starom Mahalom
Izbjegla ptica gal
Obrušava se iz neba u Neretvu
Kao opijeni letači
Koji skaču da bi postojali
I opet smo svi skupa nad Mostarom
Dok lebdimo na čarobnom ćilimu
I ništa nije srušeno
Samo treba da se izgradi
I ništa nije zaboravljeno
Samo treba da se zapiše
I niko nije umro
Samo treba da se rodi
Akšam Geldi od biserja znanja
Akšam Geldi
Epilog:
Dragi moji prijatelji, ahbabi, drugovi
Mostar je naš svjetionik,
Naša Itaka,
Naša Penelopa,
Naša misao kojoj se zauvijek vraćamo,
Koju nikada nismo ni napustili,
Koja je bila prije nas,
Koja jeste i uvijek će biti
Vatra vječno živa
Koja nas grije.
I poslije svega
Mostar je tvoj i moj
Akšam Geldi
Kao zvijezda što visi iznad Starog Mosta
Na satensko-plavom nebu
Aferim
Zlatko
Vozdra
Odoh da se isplačem.
|