|
U sve tri knjige (Rod i dom, Udar orla, Glas divine) Sijaric' tretira zhensko pitanje, odnosno polozhaj zhena u surovom mushkom svijetu i radi to bez namjere da uljepshava i pegla stvarnost shto ponekad stvara pogreshno mishljenje o samom piscu. U ovim knjigama mushkarci djevojke prezhaju, kradu, otimaju, siluju, shta god samo da cura bude onoga koji je zagledao; love je onako kako soko lovi zeca, ili lovac srnu, brutalno i bez milosti i treba li uopc'e rec'i da se djevojka najmanje pita za bilo shta.
Starosandzhachki jezik sa primjesama albanskog i ovaj put je vrlo pazhljivo slozhen kao i kroz predhodne knjige, i to se najvishe istiche u upravnom govoru. Sijaric' se principijelno drzhao jezika u tolikoj mjeri da je na momente nerazumljiv i zamoran, no to samo potvrdjuje njegovu teoriju da pisac nikome ni po koju cijenu ne treba da ugadja, no da slijedi trag svoje olovke i svoje spisateljsko chulo; (vranjash, vudijen, sushina, potpiru, proshijevash, tudar, vadjam, c'utek, izun...).
Kod Sijaric'a ne vazhi ona C'opic'eva da se za ljepotu uvijek nadje dobrovoljni zashtitnik, ili ako vazhi, vazhi obrnuto. Ljepotu Safetovih djevojaka ’deru vukovi’, mushkarci siluju na sred livade, Sanini je chak najstariji brat Smail, zashtitnik njen, istovremeno i najvec'a prijetnja jer mladost i ljepota djevojke ovdje je ostavljena na nemilost divljini, mushkom ’vuchijem’ svijetu.
U sve tri knjige se osjeti i eho staronarodnih pjesama i izreka, od prve kada je djevojka na konju iza sebe ostavila sve svatove krshne sandzhachke momke i pod sobom konja izmorila, do Glasa divine i pjesme: Ima l’, ima l’ idje, srca u junaka? Da s’ iz, da s’ izvadi, is tavnice Ajka...
Ponekad je poglavlje Sijaric'evih pricha samo jedna rechenica ili chak rijech i ona odlichno funkcionishe u kontekstu teksta, dok je bez ikakvog smisla odvojena od cjeline.
Sijaric' dugo pishe svoje romane, a josh duzhe ih ’cijedi’, teshe, brusi, koriguje, drzhec'i se one Kishove da rijechi treba ubijati kao gamad, shto je za pisca najtezhe.
Safet Sijaric' rodjen je 1952. godine u Godijerevu kod Bijelog Polja i sa svojim slavnim prezimenjakom C'amilom ne dijeli samo prezime nego i spisateljski dar. Studije opshte knjizhevnosti zavrshio je u Sarajevu, i pishe iskljuchivo prozu. Objavio je romane: Vuchja gora, San o dragom kamenu, Rod i dom, Udar orla i Glas divine. Rukopis romana Rod i dom proglashen je najboljim na konkursu Sorosh fondacije – Otvoreno drushtvo BiH za 1998. godinu, no autoru nagrada nije uruchena iz, kako kazhu, formalnih razloga.
U Safetovoj biografiji nikada nec'e pisati koliko knjiga je lektorisao i od koliko sirovih talenata je izbrusio prave pisce cijedec'i njihov tekst kroz najgushc'a cjedila i to po nekoliko puta. Sijaric', iako zhivi u Sarajevu, ne spada u one pisce o kojima c'ete chitati u sarajevskim medijima, i njegove sjajne romane teshko da c'e proglashavati knjigama godine i to ne zbog toga jer one to ne zasluzhuju. Nego zbog toga jer Sijaric' ne pripada halci onih chije se prosjechne knjige medijski eksploatishu i najavljuju na sva usta kao najbolje i prije nego shto budu shtampane. Ko nije u tom zacharanom krugu, kada bi napisao bestseler, kao da ne postoji.
U Glasu divine, djevojka je ukradena iz kuc'e, shta ukradena, kuc'a je hajduchki napadnuta, otac, majka i brat djevojkin ubijeni a ona na zor, sa Arslanom na konja pa u planinu, i josh na konju je silovana.
Ako Sijaric'ev raniji roman Udar orla ima u sebi surovosti i scena koje izazivaju muchninu, a ima, ni Glas divine ih nije lishen u potpunosti, i ako svi romani koji chine trilogiju liche jedan na drugi, onda liche taman toliko koliko su razlichiti i tek sva tri zajedno chine jednu prichu koju je Sijaric' uspjeshno priveo kraju.
Glas divine je nevelika knjiga, chine je osamdeset stranica sa pogovorom, i ona samo potvrdjuje da nema debelih i tankih knjiga, no dobrih i loshih, a ova je od ovih prvih.
Izdavach je Bosanska rijech iz Tuzle, aferim.
|