|
Veliki su osjetili da trebaju i moraju imati još više, a onim ”malim i običnim” valja oduzeti i ono malo što imaju ili nemaju, svejedno je, jer ako nemaju opipljivo materijalno bogatstvo, imaju fizičku radnu snagu, tijelo, pamet, znanje, dušu, dostojanstvo, moral, život, zemlju, vodu…
I dok veliki postaju sve većim te kao turisti putuju na Mjesec iz čiste dosade ili da kupuju placeve na ovom Zemljinom satelitu, oni ”mali smrtnici” bivaju sve manjim da će se moći zavući i u mišju rupu jer nemaju niti običan krov nad glavom koji dolikuje čovjeku. Da sad, ipak, malo konkretizujemo stvari i mjesto!
Bolni i beskrupulozni kafkijanski proces globalizacije je kod nas počeo s početkom rata 1991/92., dakle, s početkom ”našega” rata.
Do tada, BiH je jedina republika u zajedničkoj državi koja je imala suficit u izvozu u odnosu na uvoz, ona je bila srce i duša (a i zjenica) tadašnje države, ona bijaše odvajkada i raskrsnica mnogih puteva, seoba, migracija, sukoba, ukrštanja različitih civilizacija, političkih interesa, vojnih konfrontiranja… i poslije 50-ak godina življenja u miru i općeg napretka, globalizacija ponovo otvori Pandorinu kutiju svih zala i nesreća koje buknuše i rasplamsaše se svom žestinom odnoseći stotine hiljada života, uništavajući sva materijalna i kulturna bogatstva čiju cijenu nijedan najmoderniji kompjuter ne bi mogao izračunati, silno oružje se okrenu i utroši protiv čovjeka, skladišta dotrajale hrane i lijekova se isprazniše u vidu humanitarne pomoći…
I poslije četiri paklene godine, Gospodari rata i mira tj. globalisti odlučiše uspostaviti mir, ne što im je žao nas, već zbog sebe i svojih interesa jer treba to doskora ratno žarište od države dokusuriti obezvređivanjem do bescijenja kako bi im ono preživjelo i interesantno bilo ponuđeno kao na dlanu za bijedne novce, a još se potrudiše da mi jedva dočekamo da nas uzmu u svoje ruke kao spasitelji i dobrotvori po sistemu dajemo vam kapaljkom da bismo vas uzeli lopatom i to lopatom Alije Sirotanovića, ma šta lopatom, bagerom, jarane, bagerom nas uzimaju a nama drago zbog toga, podviknu jedan probuđeni i osviješteni građanin.
I tako je krenulo:
– prvo, iole, zdravije firme i preduzeća, atraktivnije postojeće i lokacije za buduće zgrade, hoteli, banke sa kompletnom infrastrukturom i zato nemamo kredita sa jednocifrenom kamatom, elektrane, pa zato naši privrednici plaćaju našu struju i nekoliko puta skuplje od onih kojima je izvozimo… i na kraju kao posljednji slasni zalogaj nezajažljivih apetita globalista su telekomunikacijski sistemi (sva tri) od kojih je država uzimala po potrebi koliko je god ustrebalo za socijalu, penzionere, vojnike, nezaposlene, za izgradnju puteva… jer je ovo jedina firma još uvijek državna koja je poslovala sa masnim suficitom iz poslovanja sa inostranstvom.
Da malo razjasnimo, službena statistika kaže da naša dijaspora broji preko 1,3 miliona Bosanaca i Hercegovaca koji su u porodičnoj, prijateljskoj, poslovnoj ili bilo kojoj drugoj vezi sa oko tri miliona nas što se još uvijek nalazimo u BiH. Sredstvo komunikacije dijaspore i nas je najviše telefon a svi ti pozivi uglavnom dolaze nama zajedno sa parama kojima naši ljudi plaćaju te razgovore, primjerice, pozivi iz BiH koštaju 10 miliona KM i mi ih uredno šaljemo državama koje smo nazivali a te iste države šalju nama pare od poziva iz njihovih zemalja i to je obično po nekoliko desetaka miliona više što uđe u našu državu kao čisti dobitak.
Nažalost, ovu našu jedinu preostalu zlatnu koku uočiše i naši strani kolonijalisti, pardon, naši dušebrižnici koji nad našom sudbinom što je kroje po svom nahođenju tj. interesu i pri tom liju krokodilske suze pa već imaju spreman plan kako da nam je ukradu ili barem da se domognu njenih zlatnih jaja koja vrijede čak i za njihove uvjete basnoslovno bogatstvo brojivo desecima miliona maraka.
Planiraju takođe podići telefonsku pretplatu fizičkih lica prema pretplati pravnih lica koja je trenutno sedam puta viša (3,5 KM : 22 KM) što je isto tako ogromna suma pa čak i da se nađe zlatna sredina između ove dvije pretplate oko 10 KM, poskupjet će lokalni telefonski razgovori koji su i najčešći, pojeftinit će međudržavni koji su i najrjeđi što se tiče nas, ali su prečesti što se tiče naših kolonijalista što svakodnevno razgovaraju sa svojim državama (zbog šačice njihovih ćeifa razglabanja sa inostranstvom, nama, svim Bosancima i Hercegovcima će prisjesti naši svakodnevni telefonski razgovorčići na lokalnom nivou) to je zagarantovani kapital svaki mjesec koji će odlaziti iz naše države s obzirom da nam predstoji posljednja faza privatizacije najunosnije BiH koke koja nosi zlatna jaja milionske vrijednosti u čvrstoj valuti.
A, iz svake privatizacije unosnijih firmi i vrijednosti obavezno stoji strani kapital, samo što se to ne vidi i ne zna, ili nikom nije ni stalo da se vidi i zna jer se to podrazumijeva, a nas se to uopće ne tiče, pošto još uvijek nemamo nikakvog suda javnosti, pa zato bespomoćni psi laju a bogate karavane prolaze li, prolaze, odnosno, odlaze iz naše zemlje.
Ah, naravno, da će čitav proces biti namontiran u pravom Kafkinom stilu da to sve za njih odrade naši domaći izdajnici, odnosno, vazali putem tzv. regulatornih agencija za komunikaciju (simbolična skraćenica – RAK) čijim članovima će i mrvice sa globalizacijskog hastala biti prava gozba i bogatstvo.
I tako se skončava proces globalizacije, pri(h)vatizacije, demo(n)kratizacije, kolonizacije, eksploatacije – preostalih prirodnih, državnih i ljudskih potencijala uz bijedne mirovine i penzije, prave ropske platice a sve zato što smo sve to mi tražili a zapravo su sve to oni brižljivo isplanirali i inscenirali da su nas skoro sve ubijedili da smo sve, pa čak i protutnjali rat baš mi tražili a ne oni potpirivali zbog svojih interesa čiji vrh ledenog brijega mi tek sada malo otriježnjeni naziremo, ali je već sve kasno jer su oni već udarili naš BiH Titanik koji će uskoro i definitivno potonuti na samo dno uz orkestrirani rekvijem naših vazala, parlamentaraca I inih visokih dužnosnika koje narod izabra a stranke i stranci postaviše na ključna mjesta, kako bi nam bilo bolje da ne može biti gore!
Good bay, my BiH, forever!
Bugojno, 29.12.2004.
|