Grupa ”ogorčenih Hercegovaca” (”Oslobođenje”, 18. oktobra) reagovala je na imenovanje dr. Ive Banca, za počasnog građanina Bosne i Hercegovine putem kraćeg teksta:
”Neshvatljivo je da neko predlaže dr. Ivu Banca za počasnog građanina ili državljanina Bosne i Hercegovine, kada je on do sada kao ’gost u raznim televizijama’ spominjao samo Bosnu, ali ne i Hercegovinu!
Isti slučaj je i sa gospodom: Sašom Toperićem, prof. dr Muhamedom Filipovićem, prof. dr. Vladimirom Premecom, prof dr. Gajom Sekulićem, Seadom Palavrić, Sulejmanom Tihićem, reisom Mustafom efendijom Cerićem…”
Grupa otvara pitanje medijskog zapećka Hercegovine i zalaže se za hercegovački jezik, a ne samo bosanski ili bošnjački. Dakle, pokreće se i aktuelna tema i dilema oko bosanskohercegovačkog ili hercegovačkobosanskog jezika na prostoru Bosne i Hercegovine.
Nažalost, ćutke smo prešli preko činjenice uvođenja samo varijante bosanski jezik u Ustav 30. marta 1994. godine i ”kumstva” potpisnika Povelje o bosanskom jeziku Instituta za bošnjačke studije 21. marta 2002. godine i pri donošenju odrednice bosanski jezik oštetili 496.220 prijeratnih žitelja Hercegovine u 19 općina ovog regiona.
Siguran sam da bi varijanta bh. jezika bila po mjeri i rado prihvaćena od svih žitelja Bosne i Hercegovine, bez obzira na to kojoj naciji pripadali i kojom se jezičnom varijantom služili. Naučne institucije i lingvisti bi se morali pozabaviti detaljnim opisom jezika, fonologije, morfologije, sintakse, stilistike, pravopisa i gramatike, s obzirom da postojeće tri jezične varijante više čine područje govora nego jezika sa svim njegovim zakonitostima.
Drugo je pitanje medijskog i političkog ”zapećka” u kome se godinama nalazi Hercegovina. Zaboravlja se da na prostoru od 5.119.684 hektara, pored Bosne, stoljećima traje, istrajava i egzistira na svom topraku Božije davanje zvano Hercegovina i homo Hercegovina.
Prvi pomen joj datira 948. godine iz dokumenta rimskog vladara Porfirogeneta, a zapis Ivana Frane Jukića historijsko štivo čini i zlata vrijedi: ”Prostor zemlje među rijekama Savom, Unom, Drinom i morem Jadranskim od IX stoljeća naziva se Bosnom i Hercegovinom”.
Letimičan pogled na srednjovjekovnu Bosnu i Hercegovinu govori o prostranstvu od Jadrana do Save, od Cetine do Drine, a poveljom Dubrovčanima (25. juni 1405.) kralj Tvrtko II se oslovljava ”kraljem Srbije, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih kraja, Usore, Soli i zapadnih strana”.
Od 1470. godine Hercegovina je sa statusom sandžaka a prema odredbama Berlinskog ugovora provincija ili administrativna oblast unutar Bosne. Vododjelnica Bosna/Neretva na Ivan-planini i klimatske osobenosti preko Ivan-planine, čine Hercegovinu, ali to ne može biti političko, a još manje državotvorno uporište ma za koga. ”Kule od karata” su i politikantske natuknice: stara, istočna, zapadna, južna Hercegovina i vode putevima strmoglava u bezdan totalnog neznanja o historijatu i vremenskom hodu kroz stoljeća Hercegovine.
Od iskona su Bosna i Hercegovina neraskidivo tkivo svih onih koji ih u oku i srcu nose. Nisu djeljive ni sa kojim brojem. Znaju da izmire nepomirljivo i u stalnom sudaru: vjeru i naciju, kulturu i civilizaciju, istok i zapad, ljubav i mržnju, iskrenost i zavist, život i smrt. Zato Bosnu i Hercegovinu podjednako poštuj i uvažavaj, ”privij” na srce i nosi u srcu ili ostavi na miru.
|