Sa tvornicom glinice u Zvorniku poljska vlada je potpisala ugovor o kupovini 1,2 miliona tona glinice, vrijedan 200 miliona dolara sa isporukama od 1976. do 1985. godine.
Ovo navodimo jer je Emerik Blum bio taj koji je uspostavio sa svjetskim firmama iz oblasti aluminija, a posebno poslovnu saradnju sa francuskom firmom ”PEŠINE” i predsjednikom kompanije gosp. Pjer Žuvenom.
Pored njegovih uspješnih povezivanja sa elektro-firmama iz Francuske, Emerik Blum je i odlikovan ”LEGIJOM VITEZA ČASTI” Francuske 1974. godine. Žalosno je da neki pojedinci danas svojataju ove velike Blumove i Energoinvestove uspjehe, a nije ih nigdje bilo kad su se ta preduzeća stvarala, posebno alu-kombinat u Mostaru.
Njegova je zasluga i stvaranje vlastitih kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako je izgrađena i tvornica TAT na Ilidži, elektro tvornica u Lukavici kod Sarajeva, tvornice u Doboju, Odžaku, Črnuču (Slovenija), Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima BiH i Jugoslavije.
Iz oblasti automatike poznata je njegova briga o stvaranju nekoliko uzornih tvornica iz ove oblasti.
Da bi postao Energoinvest ono što je bio uoči agresivnog rata protiv BiH, od nekadašnjih 120 inžinjera i tehničara iz 1952. godine, on je školovao, stipendirao i dobio stručnjake raznih tehničkih profila. Samo u 1968-1969. godini Energoinvest je stipendirao 1200 studenata, i to mašinskih, elektro, građevinskih i ostalih fakulteta, tako da se taj broj stalno povećavao na 1500, a kasnije na 3000 stipendija. Postoje arhivski podaci da je Energoinvest imao u svom sastavu oko 6000 inžinjera, tehničara, ekonomista, pravnika i drugih stručnjaka uoči agresivnog rata 1992. godine. Bila je stalna praksa preduzeća još od 1953. godine da se koriste specijalizacije naših stručnjaka u: Rusiji, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama.
Još jedan interesantan poduhvat E. Bluma da se uvede mašinska obrada podataka sa digitalnim računarom GAMINA 30 i analogni računar PAČE 231 koji je u to vrijeme čudo daleke 1964. godine, a bio je i prvi u Bosni i Hercegovini. Isto tako on je shvatio da bosansko i jugoslovensko tržište usko uz povećani plasman energetske i serijske opreme pa je uzimao teške devizne kredite da bi otvorili 20 predstavništva sektora izvoza, a kasnije se taj broj stalno izvoznih punktova povećavao, od Meksika, SAD-a, arapskih zemalja, zatim bliskog i dalekog Istoka.
Izvoz trafo stanica, termoelektrana, dalekovoda, pa serijske opreme (armature, cjevovodi, niskonaponski i visokonaponski prekidači), a kao posebno oprema oklopljenih trafostanica za SSSR, Egipat, Irak i Iran, te atomski separatori za SSSR koji su se pokazali ne samo kao odličan ali i siguran proizvod koji je proizveden i tvornici termoaparata (TAT).
Treba spomenuti da je pred rat 1991. godine Energoinvest imao impozantnu sumu izvoza od 700 miliona dolara. Ovom je pridonijela Blumova orijentacija da se sa stranim partnerima otvaraju zajednička tvornička postrojenja kao u Meksiku, zatim Energo-GAR u Iranu, tvornica armatura ”DELTA” u Egiptu, zajednička preduzeća iz oblasti elektro i mašinske opreme, a posebno se ističe zajedničko preduzeće PETROLINVEST u Sarajevu sa francuskim partnerom ”TECHNIP” osnovano 1. januara 1970. godine, to je mješovito jugoslovensko-francusko preduzeće za projektovanje i izgradnju objekata u oblasti nafte i petrohemije.
E. Blum je u pravo vrijeme osjetio da se mora formirati ”Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju”, osnovao ga 1954. godine da bi formirao društvo za zavarivanje u BiH i školu zavarivanja. Laboratorij je priznat od jugoslovenskog ”LOYD-a” registra brodova, germanskog ”LOYD-a” i postao redovni član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Švedska firma ACEA-ATOM 1970. godine je zaključila ugovor sa Energoinvestovim insitutom za ispitivanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja – kakva je to bila referenca.
Teško je nabrojati sve kontakte koje je uspostavio E. Blum, ali navest ćemo samo neke. Posjeta iranskog cara Reza Pahlavia Energoinvestu 1966. godine u Sarajevu. Tad je Blum odlučio da se otvori predstavništvo Ei u Teheranu koje je postiglo niz izvoznih poslova sve do 1992. godine. Predsjednik vlade Poljske Pjotr Jarošević se sastao sa Blumom u Sarajevu 1971. godine. Energoinvest uspostavlja odlične veze sa sovjetskim rukovodiocima posjete u Sarajevu i Moskvi u kojima su učestvovali u više navrata: premijer Aleksej Kosigin, potpredsjednik vlade SSSR-a Arhipov. Sa predsjednikom moskovskog ”Atomenergoeksporta” Blum potpisuje ugovor o isporuci opreme za atomske centale u Rusiji. Uspostavlja odlične lične veze sa Robertom Maknamarom, predsjednikom Međunarodne banke za obnovu i razvoj.
Sa gospodinom Čarls-Šo, rukovodiocem američke konsultantske firme Mc-Kensey, Blum uspostavlja takve poslove koji pomažu Energoinvestu da dođe do nove organizacije u preduzeću, a posebno fundamentalne izmjene, a to je rezultiralo u strateškim poslovnim tačkama sa posebnom i punom odgovornošću rukovodećih lica za profit koji su odgovorni i koji izveštavaju E. Bluma. Ova Mc-Kensey-ova organizacija je radila sve od 1970. do 1992. godine. Gosp. Čarls Šo je otvoreno priznao da je u svom 30. god. radu naučio više od E. Bluma nego od mnogih direktora koji su rukovodili svjetskim korporacijama.
Kakvu je energiju imao E. Blum govori i to da su on i njegovi saradnici znali da prime visoke poslovne i političke ljude iz 30 a u nekim godinama i po 40 delegacija.
Posebno treba istaći daje on prihvatao od svojih saradnika i radnika sve ideje koje su bile za razvitak Energoinvesta.
Na kraju nismo mogli sve napisati o ovome privrednom vizionaru, ali bi bilo poželjno da se to učini radi mlađih kadrova i da se u potpunosti osvijetli lik E. Bluma.
Naš grad Sarajevo i Republika Bosna i Hercegovina nije se na adekvatan način odužila ovom velikom čovjeku. Dobio je jednu malu uličicu na Grbavici – Sarajevo, a sami radnici Ei dali jedan skroman spomenik ispred Ei.
Trebamo se nadati da će se ipak naći neko tko će vrednovati ono što je Emerik Blum učinio za grad Sarajevo i BiH.
Sarajevo, 18.6.2004. g.
Safet O. Hasanbegović, dipl. ecc.
Muhamed Cico, ing. mašinstva
Kemal Alićehajić, mr. ekonomije
|